Od 1970. u cijelom je svijetu na snazi Ugovor o neširenju nuklearnog oružja (NPT), koji određuje nuklearne sile i regulira njihove odgovornosti u pogledu oružja. Prema sporazumu, status nuklearnih država dodijeljen je SAD-u, Britaniji, Francuskoj, Narodnoj Republici Kini i SSSR-u (sada Rusija, kao pravni sljednik). Upravo su se u tim državama probne eksplozije odvijale do 1967. godine, pa su službeno ušli u „nuklearni klub“.
Sporazum o NPT obvezuje nuklearne sile da ni pod kojim okolnostima ne prenose svoje oružje ili tehnologije za proizvodnju u zemlje koje ih nemaju, da ne potiču ili ne promoviraju proizvodnju takvog oružja u njima.
Možete dijeliti iskustva i pomagati jedni drugima, ali samo u miroljubivu uporabu energije nuklearne eksplozije.
U ugovoru se navodi da ako se nuklearni udar izvrši na zemlju koja nema takvo oružje, tada će ga druge svjetske nuklearne sile braniti, prema Povelji UN-a.
Više od 170 zemalja sudjeluje u NPT-u i on vrijedi neograničeno.
U stvari, do danas je nuklearno oružje razvijeno i testirano u Pakistanu, Iranu, Indiji, Južnoj Africi i Sjevernoj Koreji, ali pravno te zemlje nisu nuklearne.
Pakistan i Indija svoja su ispitivanja provodili gotovo istovremeno. To se dogodilo 1998. godine.
Sjeverna Koreja je u početku potpisala NPT, ali se 2003. službeno proglasila slobodnom od obveza ovog sporazuma. A 2006. godine, DPRK je napravio prvu probnu eksploziju na svom teritoriju.
Među zemljama koje imaju nuklearno oružje, mnogi uključuju Izrael. No, službene vlasti zemlje nikada nisu potvrdile ili pobijale da se slični događaji i testovi provode u zemlji.
Godine 2006. nuklearne su sile dopunile još jednim sudionicima. Iranski predsjednik službeno je izjavio da je u laboratorijskim uvjetima u potpunosti razvijena tehnologija proizvodnje nuklearnog goriva.
Na teritoriju triju bivših republika SSSR-a (Ukrajina, Kazahstan i Bjelorusija) postojale su i rakete i bojeve glave koje su ostale nakon pada zemlje. Ali 1992. godine potpisali su Lisabonski protokol o ograničavanju i smanjenju strateškog oružja i zapravo se riješili takvog oružja. Kazahstan, Bjelorusija i Ukrajina postali su dio zemalja članica NPT-a i danas se službeno smatraju silama bez nuklearne energije.
Nuklearno oružje je također stvoreno u Južnoafričkoj Republici i testirano u Indijskom oceanu 1979. godine. Međutim, ubrzo nakon toga, razvoj programa je zatvoren, a od 1991. godine Južnoafrička Republika službeno se pridružila NPT-u.
Sada u svijetu postoji zasebna skupina zemalja koje teoretski imaju mogućnost stvaranja nuklearnog oružja, ali zbog vojnih i političkih razloga to smatraju neprimjerenim. Stručnjaci odnose se na takve države neke zemlje Južne Amerike (Brazil, Argentina), Južnu Koreju, Egipat, Libiju itd.
Takozvane "latentne" nuklearne sile mogu, ako je potrebno, brzo prebaciti svoju industriju na proizvodnju oružja koristeći tehnologije dvostruke namjene.
Posljednjih godina svjetska zajednica proglasila je smanjenje arsenala oružja, istovremeno ga čineći modernijim. Ali činjenice su da je od 19.000 jedinica nuklearnog oružja koje su trenutno dostupne u svijetu, 4.400 stalno u pripravnosti.
Smanjenje broja arsenala naoružanja uglavnom je posljedica smanjenja vojnih zaliha Rusije i Sjedinjenih Država, kao i zbog razgradnje zastarjelih raketa. Ipak, i službene nuklearne zemlje i Pakistan i Indija nastavljaju najavljivati postavljanje novih programa razvoja oružja. Ispada da zapravo, a ne riječima, nijedna od zemalja nije spremna potpuno odustati od svog nuklearnog arsenala.
