Svijet se mijenja pred našim očima, pravo jakih je već prerogativ ne samo SAD-a i njegovih satelita, kao što bi pisali u dobrim danima. Rusija je išla istim putem i upotrijebila silu u Siriji. Službena retorika Pekinga postaje sve snažnija kao zemlja koja nema samo ekonomske ambicije, već i planira postati treća država na svijetu koja može riješiti probleme vojnim sredstvima. Tri kritična čvora - Sirija, Ukrajina i Korejski poluotok, gdje su se sukobili interesi mnogih zemalja, određuju vojno-političku situaciju u svijetu. U pozadini ovih "žarišta", Afganistan je ostao malo izvan glavnog toka informacija, koji je u neravnotežnom stanju i mogao bi eksplodirati u svakom trenutku.
Sjever postaje pristupačniji
Vjerojatno postoji globalno zagrijavanje. Klima na Arktiku je postala toplija. Ova činjenica i razvoj novih tehnologija za vađenje prirodnih resursa značajno su povećali zanimanje za područje mnogih država svijeta. I ne samo zemlje smještene u arktičkoj zoni. Kina, Koreja, Indija, Singapur žele se pridružiti razvoju Sjevernog morskog puta i proizvodnji ugljikovodika na sjevernim geografskim širinama. Regionalni igrači - Rusija, SAD, Kanada, Norveška, Danska - povećavaju svoju vojnu prisutnost u polarnim regijama svojih zemalja. Rusija obnavlja vojne baze na arhipelagu Novaya Zemlya.
Zemlje NATO-a nadziru situaciju u zraku u regiji te također razvijaju svoje obavještajne i vojne kapacitete. Za razmještaj snaga za ojačavanje u Norveškoj organizirana su skladišta oružja i vojne opreme. Šef ove zemlje predložio je na samitu NATO-a u Poljskoj prijedlog za razvijanje nove strategije saveza koja bi omogućila kontinuirano prisustvo kombiniranih mornaričkih snaga na sjevernim geografskim širinama. Predloženo je i šire uključivanje u zajedničke vježbe oružanih snaga zemalja neregionalnih saveza i neutralnih zemalja - Švedske i Finske. I Rusija i NATO države provode vojne vježbe, zračne patrole u arktičkim regijama i strateške letove zrakoplovstvom. Politički mir na Arktiku postoji uslijed sve veće naoružane prisutnosti.
Nepromijenjeno krećući prema zapadu
Vjerojatno malo ljudi u Rusiji i NATO-u, osim iskrenih sokola, vjeruju u otvoreni vojni sukob. Ali analiza vojno-političke situacije u svijetu pokazuje da politika strateškog suzbijanja i slabljenja gospodarskog potencijala u odnosu na Rusiju nesumnjivo predstavlja jasnu prijetnju sigurnosti. Vojna infrastruktura saveza gradi se duž cijele zapadne ruske granice. Četiri bataljonske taktičke skupine raspoređene su u baltičkim zemljama i uspostavljaju se koordinacijski centri za primanje i raspoređivanje dodatnih snaga, slični centri su stvoreni u Bugarskoj, Poljskoj i Rumunjskoj. Ove godine biti će postavljeni projektili presretanja u bazama proturaketne obrane u Poljskoj i Rumunjskoj, za koje se već dugo govori da nisu usmjerene protiv Rusije. Dužnosnici NATO-a objavili su kako su na taj način pokrili južni smjer od udara balističkih raketa.
Administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa namjerava natjerati zemlje Sjevernoatlantskog saveza da troše potrebnih 3% proračuna zemlje na obranu. Što će u doglednoj budućnosti značajno povećati broj oružja koncentriranog blizu granica Rusije. No, ipak, ekonomska ograničenja koja su formalno vezana za određene događaje predstavljaju veliku opasnost.
Ukrajina je i Zapad
Značajna prijetnja ruskoj nacionalnoj sigurnosti predstavlja sukob u istočnim krajevima Ukrajine. Nada za mir nakon zaključenja sporazuma iz Minska koji su odredili plan za prestanak neprijateljstava i reintegraciju određenih regija Luganska i Donbasa nije ostvarena. U regiji je i dalje vrlo vjerojatno da će nastaviti neprijateljstva. Uzajamno granatiranje oružanih snaga Ukrajine i samoproglašenih republika se nastavlja. Inicijativa za uvođenje mirovnih snaga, koju su predložile i Rusija i Ukrajina, nije realizirana zbog različitog razumijevanja pitanja gdje ih poslati i tko će biti dio tih snaga. Ovaj će sukob dugo vremena utjecati na vojno-političku situaciju u svijetu kao jednu od točaka u borbi protiv američke globalne dominacije. Situacija na istoku Ukrajine u mnogočemu je odraz stanja u svijetu u kojem se sukob globalnih igrača intenzivira. Za Rusiju je to vrlo neugodan sukob, ne samo zbog blizine granica, već i zbog toga što uvijek može poslužiti kao informativna prilika za uvođenje novih sankcija.
Južni smjer
Od povlačenja sovjetskih trupa iz Afganistana, prijetnja nacionalnoj sigurnosti iz ovog smjera samo se povećavala. Unatoč činjenici da Rusija nema izravnu granicu s ovom zemljom, mogući prodor terorista i savezničkih obveza obvezuju se pažljivo nadzirati situaciju u regiji. Istraživanja vojno-političke situacije u svijetu pokazuju da je u posljednjih nekoliko godina došlo do porasta broja terorističkih i vjerskih ekstremističkih bandi. A to ne može samo izazvati zabrinutost. Odgovor na pitanje što se danas događa u svijetu nemoguće je bez proučavanja situacije u Afganistanu.
Gotovo trećina militanata potječe iz bivših republika Srednje Azije, uključujući i Islamski pokret Uzbekistana, koji je već sudjelovao u pripremi terorističkih akcija u Rusiji, Islamskoj džihadskoj uniji i drugima. Za razliku od najvećih oružanih snaga talibana kojima je cilj stvaranje afganistanskog kalifata, ove organizacije žele stvoriti Islamsku državu u centralnoazijskim republikama. Na jugozapadu, glavni faktor koji destabilizira vojno-političku situaciju u svijetu, budući da se interesi mnogih država i ovdje sukobljavaju, je porast broja zemalja u kojima se vodi oružana borba protiv međunarodnog terorizma - to su Sirija, Irak, Jemen, Libija. Situacija u zoni Nagorno-Karabah, gdje se Armenija i Azerbejdžan suprotstavljaju jedna drugoj, periodično eskalira. Gruzija traži NATO i Europsku uniju i želi vratiti teritorijalni integritet. S pozitivne strane, stranka Gruzijski san - Demokratska Gruzija koja je došla na vlast najavila je mogućnost samo mirnog puta ponovnog ujedinjenja s Abhazijom i Južnom Osetijom.
Sirijsko raskrižje
Nekada prosperitetna država Bliskog Istoka, gotovo u potpunosti uništena, pati od jednog od najdužih vojnih sukoba 21. stoljeća. Počevši kao građanski rat, ovaj je rat brzo prerastao u borbu svih protiv svih, u kojoj sudjeluju deseci zemalja. Sukob brojnih interesa utječe ne samo na stanje u regiji, već i na cjelokupnu modernu vojno-političku situaciju u svijetu.
Vlada Sirijske Republike, uz podršku iranskih snaga i ruskih vojnih svemirskih snaga, bori se s terorističkom organizacijom ISIS i oružanim oporbenim skupinama, koje u određenoj mjeri surađuju s raznim ekstremističkim skupinama. Na sjeveru zemlje Turska, koja se bori protiv Kurda, uvela je svoju vojnu skupinu. Sjedinjene Države i njihovi saveznici suprotstavljaju se Rusiji, Iranu i Siriji, podržavajući oporbu i povremeno izvodeći raketne udare protiv sirijskih vladinih snaga, optužujući Damask za korištenje kemijskog oružja. Izrael također izvodi raketne napade na ciljeve u Siriji, pozivajući se na svoje nacionalne interese.
Hoće li svijet
U svijetu se vojno-politička situacija već uspoređuje sa stanjem tijekom Karipske krize. Do sada je izbjegnut izravan vojni sukob između ruskih i američkih trupa. Sirijska vlada je uz pomoć Ruskog centra za pomirenje zaraćenih strana uspjela uspostaviti primirje s mnogim oružanim oporbenim skupinama. Borbe se vode uglavnom protiv postrojbi ISIS-a, a turske trupe, uz podršku sirijskih oporbenih jedinica na sjeveru, istiskuju i militante. Kurdske trupe, uz potporu avijacije zapadne koalicije pod vodstvom Sjedinjenih Država, napreduju prema gradu Raku. Teritorij koji kontrolira ISIS znatno se smanjio.
15. i 16. veljače u Astani (Kazahstan) održan je još jedan krug pregovora o miru u Siriji. Uz posredovanje Rusije, Irana, Turske, Jordana, sudjelovanje Ujedinjenih naroda i Sjedinjenih Država, predstavnici sirijske vlade i deset oporbenih skupina razgovarali su o pitanjima održavanja primirja, razmjeni zarobljenika i praćenju trenutne situacije. Strane su još daleko od početka izravnih pregovora, ali prvi je korak ka miru učinjen. Među-sirijski pregovori s oporbom vode se i u Ženevi, gdje je glavna prepreka bio zahtjev za momentalnim odlaskom sirijskog predsjednika Bashara Assada. No, na posljednjem su se sastanku Sjedinjene Države nesvjesno složile da Assad ostane do novih predsjedničkih izbora u Siriji. Nema proboja, ali ima nade. Druga platforma za mirovne pregovore je Nacionalni kongres za dijalog u Sočiju, koji su suorganizirale Rusija, Turska i Iran, glavni garanti primirja u Siriji.
Istok je osjetljiva stvar
Glavni čimbenik koji utječe na razvoj vojno-političke situacije u svijetu je jačanje Kine kao regionalnog i globalnog igrača. Kina modernizira svoje oružane snage. Sjedinjene Države nastoje održati svoje vodstvo u regiji jačanjem vojnih veza sa zemljama u azijsko-pacifičkoj regiji. Uključujući korištenje kontroverznih pitanja Kine s Vijetnamom i Filipinima na otocima u Južnom kineskom moru i pokušaj djelovanja kao međunarodni arbitar. Pod izgovorom zaštite od nuklearne prijetnje Sjevernoj Koreji prošle godine, Sjedinjene Države započele su izgradnju Južnokorejske baze proturaketne obrane THAD, što je Kina smatrala prijetnjom svojoj nacionalnoj sigurnosti. Kina je uvela sankcije protiv Južne Koreje, prisiljavajući je da obeća da neće koristiti daljnji sustav proturaketne obrane. Japan jača snagu svojih oružanih snaga, nastoji povećati ulogu vojske u rješavanju političkih pitanja i dobio je priliku za korištenje vojne sile u inozemstvu.
Korejski način
Glavni pokretač vijesti za gotovo cijelu 2017. godinu bio je svađa između američkog predsjednika Donalda Trumpa i sjevernokorejskog čelnika Kim Jong-una. Napredni korisnik Twittera nazvao je Kim čovječjom raketom, kao odgovor na to su mu nanijeli i neugledni nadimci, a to se nastavilo do Nove godine. Razlozi, naravno, nisu bili tako smiješni. U veljači 2017. DPRK je lansirao raketu Kwanmenson sa satelitom na brodu. S obzirom na četvrti nuklearni test koji je Pyongyang proveo 6. siječnja, sve su zemlje smatrale ovo lansiranje testom balističkih raketa. Stručnjaci su izračunali da bi domet leta rakete mogao biti 13 tisuća kilometara, odnosno da bi teoretski mogao doseći SAD. Kao odgovor, UN su najavile sankcije jednoglasnom odlukom članova Vijeća sigurnosti, uključujući Rusiju. Tijekom godine, DPRK je izveo još nekoliko lansiranja i najavio svoju sposobnost opremanja raketa s nuklearnim bojevim glavama. Kao odgovor, UN je uveo novi paket sankcija, osim toga, Sjedinjene Države uvele su svoja ekonomska ograničenja, u vezi s tim lansiranjima kao prijetnjom nacionalnoj sigurnosti. Donald Trump rekao je: "Ovo su najstrože sankcije koje su ikada uvedene protiv određene zemlje". Američki predsjednik također je najavio mogućnost vojnog rješenja korejskog problema i poslao svoje nosače zrakoplova na Korejski poluotok. Pjongjang je kao odgovor najavio mogućnost povratničkog nuklearnog udara. Situacija u svijetu je eskalirala, stručnjaci ozbiljno razmatraju mogućnost raznih vojnih scenarija. Sve vijesti o onome što se danas događa u svijetu počele su situacijom oko nuklearnog programa Pjongjanga.
Olimpijsko pomirenje
Sve se promijenilo na Korejskom poluotoku nakon novogodišnjeg govora o pomirenju sjevernokorejskog čelnika, gdje je govorio o mogućnosti sudjelovanja na Olimpijskim igrama u Južnoj Koreji i dijalogu o trenutnoj situaciji. Strane su održale niz pregovora na visokoj razini. Sjevernokorejski tim sudjelovao je na Olimpijskim igrama, a zemlje su razmjenjivale nastupe glazbenih skupina. To je pomoglo da se smanji napetost u vojno-političkoj situaciji u svijetu, svi su razumjeli da rata još neće biti.
Delegacija Južne Koreje, predvođena šefom Uprave za nacionalnu sigurnost pod predsjednikom Jong-em Eunom Youngom, održala je niz pregovora sa svim zainteresiranim stranama. Nakon pregovora s Kim Jong-unom, rezultate su osobno izvijestili američki predsjednik Donald Trump, kineski predsjednik Xi Jinping, japanski premijer Shinjiro Abe i visoki dužnosnici svojih zemalja. Na temelju rezultata shuttle diplomacije pripremaju se međukorejski samit i sastanak američkog predsjednika i lidera DPRK-a. Michael Pompeo, direktor CIA-e, budući državni tajnik, posjetio je Pjongjang 18. travnja i održao razgovore s Kim Jong-unom.
