Hafez al-Assad (6. listopada 1930. - 10. lipnja 2000., Damask) - sirijski političar, generalni tajnik stranke Ba'ath, premijer Sirije (1970.-1971.) I njezin predsjednik (1971.-2000.).
podrijetlo
Hafez al-Assad, čija je biografija započela u selu Kardah, u pokrajini Latakia, rođen je u obitelji koja pripada pripadnicima alavitske vjerske zajednice. Roditelji su mu bili Nasa i Ali Suleiman al-Assad. Hafez je Aliin deveti sin i četvrti iz drugog braka. Otac je imao samo jedanaestero djece i bio je poznat po svojoj snazi i snalažljivosti.
Obitelj Assad potječe od Suleiman al-Wahhish, djeda Hafeza al-Assada, koji je također živio u sjevernim sirijskim planinama u selu Kardah. Mještani su ga prozvali Wahhish, što na arapskom znači "divlja zvijer". Tijekom Prvog svjetskog rata, osmanski guverner Vilayet Aleppo poslao je trupe u regiju Kardahi kako bi prikupljali poreze i regrutirali novake. Pobijedio ih je odred seljaka na čelu sa Sulejmanom al-Wahhishom, iako su pobunjenici bili naoružani samo sabljama i starim mušketama.
Hafez al-Asad mogao je biti ponosan i na svog oca Alija Sulejmana, koji je rođen 1875. godine. Izuzetno cijenjen među mještanima, usprotivio se francuskoj okupaciji Sirije nakon završetka Prvog svjetskog rata. Svojim nadimkom 1927. dobio je nadimak Assad, što znači "lav". Živio do 1963. godine, imao je priliku vidjeti sina kako se postupno približava najvišem autoritetu u zemlji.
Djetinjstvo i godine studiranja
Alaviti su se u početku protivili jedinstvenoj sirijskoj državi, jer su smatrali da im status vjerske manjine neće dopustiti da zauzmu dostojan položaj u njoj. I otac Hafez podržavao je ta raspoloženja. Kad su Francuzi napustili Siriju, mnogi Sirijci nisu vjerovali alavcima zbog njihove bivše podrške Francuskoj. Hafez al-Assad napustio je svoje rodno alavijsko selo, započevši svoje obrazovanje u dobi od devet godina u sunitskoj Latakiji (suniti su glavna vjerska zajednica među svim muslimanima, druga po veličini je šiitska zajednica, koja je također religiozno povezana s alavcima). Bio je prvi u svojoj obitelji koji je pohađao srednju školu, ali u Latakiji, Assad se suočava s manifestacijama vjerskog neprijateljstva od sunita. Hafez al-Assad je bio izvrstan student, osvojio je nekoliko nagrada za akademsku izvrsnost u dobi od oko 14 godina.
Formiranje političkog mišljenja
Assad je živio u siromašnom, pretežno alavitskom dijelu Latakije. Da bi se uklopio u prevladavajuće raspoloženje oko sebe, morao je izabrati političku stranku koju će podržati, što su tradicionalno dočekali alavci. Te stranke bile su Sirijska komunistička partija, Sirijska socijal-nacionalistička stranka (SNPP) i Ba'ath stranka. Assad se posljednji put pridružio 1946., iako su neki od njegovih prijatelja pripadali SSNP-u. Stranka Ba'ath (preporod) kombinirala je ideju stvaranja jedinstvene arapske države sa socijalističkom ideologijom.
Početak aktivnosti u Ba'ath Party
Assad je bio aktivist u stranci, organizator Ba'ath studentskih ćelija i agitator za ideje Ba'athista u siromašnim slojevima Latakije i okolnih alavitskih sela. Protivio se muslimanskoj braći, koju su podržavale bogate i konzervativne muslimanske obitelji. Njegovi srednjoškolci dolazili su i iz bogatih i iz siromašnih. Hafez al-Assad sasvim mu se prirodno pridružio u siromaštvu, u sunitskoj muslimanskoj mladići iz stranke Ba'ath, čemu su se protivili članovi muslimanskog bratstva. U to su vrijeme mnogi mladi suniti postali njegovi prijatelji. Neki će od njih kasnije biti njegovi politički saveznici.
Iako je bio još vrlo mlad, Assad je postao prilično vidljiv u stranci kao organizator i regrut, bio je šef Ba'athističkog odbora učenika u svojoj školi od 1949. do 1950. godine. Tijekom političke karijere u školi, upoznao je mnoge ljude koji će mu služiti kad postane predsjednik.
Vojna karijera
1950. godine Hafez al-Assad je završio srednju školu. Sanja o tome da postane doktor, ali za njegovog devetog sina u obitelji nema novca za studiranje. Upravo u to vrijeme, mlada sirijska republika počela je formirati vlastite oružane snage, a mladom političaru ponuđeno je da upiše vojnu akademiju u gradu Homs. Pristao je, ali ubrzo je prebačen u leteću školu u Alepu, koju je maturirao 1955., primivši prvi čin poručnika sirijskog ratnog zrakoplovstva. Ove godine uključuje i njegov brak s Anis Mahlouf, koja mu je postala jedini životni partner.
Za vrijeme Sueške krize, Assad je otišao u Egipat kao dio skupine vojnih pilota kako bi podržao predsjednika Nassera u njegovom sučeljavanju s Britanijom i Sjedinjenim Državama. Godine 1957. poslan je u SSSR na devetomjesečno osposobljavanje iz aerobatskog inženjerstva zrakoplova MiG-17.
1958. godine, pod utjecajem nacionalističkih panarabista, UAR je formiran kao dio Sirije i Egipta pod općim vodstvom Gamala Abdela Nassera. Assad se usprotivio ovoj konfederaciji jer je smatrao da su u njoj ugroženi interesi Sirije. Međutim, unatoč činjenici da su mnogi Ba'athisti smijenjeni iz državne službe tijekom tog razdoblja, Assad je ostao u vojsci i nastavio nastaviti karijeru.
Nakon niza vojnih udara, savez Sirije s Egiptom najprije je raskinut 1961. godine, a zatim je došlo do državnog udara 8. ožujka 1963. godine. Prema svojim rezultatima, stranka Ba'ath formirala je vladu koja je započela socijalističke transformacije, a kapetan Assad, koji je bio aktivni sudionik tih događaja, brzo je krenuo u promociju.
Dobio je čin majora, a zatim potpukovnika, a do kraja 1963. vodio je Sirijske zračne snage. Krajem 1964. godine postavljen je za zapovjednika zračnih snaga u čin generala bojnika. Assad je davao privilegije časnicima zračnih snaga, imenovao svoje punomoćnike na svim važnim funkcijama i stvorio učinkovitu obavještajnu službu zrakoplovstva koja je postala neovisna od ostalih sirijskih obavještajnih agencija. Određeni su joj zadaci izvan nadležnosti zrakoplovnih snaga. Assad se pripremio za aktivnu borbu za vlast.
Predsjednički uspon
1966., nakon još jednog vojnog udara, koji nije donio značajne promjene u političkom toku zemlje, imenovan je novi sirijski ministar obrane, koji je postao Hafez Assad. Nakon poraza u šestodnevnom ratu 1967. protiv Izraela, sirijska vlada diskreditirana je. Tada je pravi vladar Sirije bio Salah Jadid, koji je formalno obnašao samo mjesto zamjenika generalnog sekretara stranke Ba'ath.
U svojoj potrazi za moći, Assad je najprije prisilio ostavku Jadida pod nadzorom premijera Yusufa al-Zuayina 1968., a 1970. svrgnuo je samog Jadida, koji je uhićen i ostao u pritvoru do smrti 1993. godine.
1970. se pojavio novi premijer Sirije Hafez Asad, a od 1971. predsjednik (njegov ponovni izbor održan je 1978., 1985. i 1991.). U vanjskoj politici nastavio je svoj dosadašnji put ka zbližavanju sa SSSR-om i sukobu sa Sjedinjenim Državama i Izraelom. Ali u Sudnjem danu 1973. godine Sirija je uspjela povratiti samo mali dio Golanskih visina koje je Izrael okupirao od 1967. godine.
Hafez al-Assad - predsjednik
Glavni stup njegove moći bile su vojska i obavještajne službe. Pokušao je reformirati zemlju i ojačati njezinu vojnu moć. Međutim, njegovi su napori doveli do sukoba s većinom arapskih zemalja u regiji i do međunarodne izolacije. Ali istovremeno, Assad je Siriji dao političku stabilnost prvi put od sticanja neovisnosti. Pod Assadovom vladom u Libanonu, 1976. uspostavljena je sirijska vladavina, kojom je okončan brutalni građanski rat i napadi na Izrael. Islamisti i braća muslimani žestoko su odolijevali Assadovom režimu, ali srušeni su 1982. godine tijekom njihove pobune, poznate kao masakr u Hami.
U zemlji je postojao izraziti kult ličnosti predsjednika, a njegovi brončani kipovi postavljeni su na središnjim trgovima velikih gradova u zemlji. Plakati s njegovim portretom vijorili su se na pročeljima zgrada.
U prvom perzijskom zaljevskom ratu između Iraka i Irana 1980-1988. podržavao je Iran, u ratu u Perzijskom zaljevu od 1990. do 1991. sudjelovao je u antiiračkoj koaliciji. 1990-ih Assad se okrenuo Zapadu i konzervativnim državama Arabiji kako bi olakšali mirovne pregovore s Izraelom, koji, međutim, nisu uspjeli.
