Kognicijom se naziva ništa više nego svrhovito aktivno prikazivanje stvarnosti u ljudskoj svijesti. U toku ovog procesa otkrivaju se potpuno nova lica bića, istražuju se pojave i predmeti okolnog svijeta, suština stvari i još mnogo toga. Također je važno da osoba ima sposobnost spoznati sebe. Znanost o nauci je epistemologija.
U filozofiji postoje dva glavna stajališta na čitav proces spoznaje:
- agnosticizam;
- Gnosticizam.
U pravilu su materijalisti zagovornici gnosticizma. Na spoznaju gledaju vrlo optimistično. Njihovo mišljenje je da je osoba u početku obdarena mogućnostima znanja, koje su neograničene, svijet je poznat, a prava bit svih stvari će se otkriti prije ili kasnije. Agnosticizam u filozofiji njegova je potpuna suprotnost.
Agnostici su najčešće idealisti. Ne vjeruju ni u to da je svijet poznat, niti da ga je osoba sposobna znati. U nekim je slučajevima dopuštena samo djelomična spoznaja svijeta.
Agnosticizam u filozofiji
Agnostici naglašavaju kako je nemoguće sa sigurnošću reći postoje li bogovi. Prema njihovom mišljenju, vjerojatnost da Bog postoji apsolutno je jednaka činjenici da nema Boga. Takve odredbe dodaju priličnu sumnju u ovo područje.
Agnosticizam u filozofiji karakterističan je po tome što su njegovi sljedbenici često svrstani u ateiste ili, barem, nevjernike. To nije sasvim ispravno, jer postoji mnogo teoretičara agnostika. Oni se identificiraju kao agnostici, kao i sljedbenici određene religije.
Agnostici tvrde da ljudski um jednostavno nije u stanju razumjeti zakone prirode, kao ni primijetiti znakove postojanja Boga, jer to zahtijeva nešto drugo, uopće ne ono što čovjek posjeduje. Ako je Bog, onda je učinio sve tako da puki smrtnik ne može to samo razumjeti, već čak i osjetiti.
Agnosticizam u filozofiji: potkategorije
Postoji nekoliko takvih potkategorija:
- slab agnosticizam. Naziva se i mekim, empirijskim, privremenim, otvorenim i tako dalje. Suština je da možda postoje bogovi, ali to je nemoguće znati;
- jak agnosticizam. Naziva se i zatvorenim, apsolutnim, strogim ili čvrstim. Suština je da se postojanje ili nepostojanje Boga ne može dokazati samo iz razloga što osoba ne može u potpunosti i potpuno vjerovati u bilo koju od ovih opcija;
- ravnodušni agnosticizam. Uvjerenja se temelje na činjenici da ne postoje samo dokazi o postojanju Boga, već i dokazi da on ne postoji;
- Ignosticizam. Njeni predstavnici kažu da je prije postavljanja pitanja o postojanju Boga potrebno dati iscrpnu definiciju riječi "Bog".
Primjereni ateizam, agnostski ateizam i agnostski teizam također postoje.
Kantova agnosticizam
Mnogi su ovu temu proučili. Predstavnici agnosticizma različiti su, ali u prvom redu uvijek izdvajaju Johanna Kanta koji je iznio konzistentnu teoriju o ovom filozofskom smjeru. Dno crta je:
- čovjekove su sposobnosti vrlo ograničene njegovom prirodnom suštinom (ograničene kognitivne sposobnosti ljudskog uma);
- spoznaja nije ništa drugo nego neovisna aktivnost idealnog uma;
- svijet je sam po sebi nepoznat. Osoba je sposobna znati samo vanjsku stranu predmeta i pojava, ali unutarnja će mu zauvijek ostati misterija;
- spoznaja je proces u kojem materija proučava samu sebe. Sve je to moguće uz pomoć njegove reflektivnosti.
Pored Kanta, filozofi Robert J. Ingersoll, Thomas Henry Huxley i Bertrand Roussell napravili su veliko blago u agnosticizmu.
