Živkov Todor Hristov bio je bugarski političar i dugogodišnji vođa (od 1954. do 1989.) Bugarske komunističke partije. Tijekom 35 godina partijskog vodstva obnašao je središnja čelna mjesta u zemlji: premijera (1962.-1971.) I predsjednika Državnog vijeća Narodne Republike Bugarske (1971-1989), tj. de facto i de jure bio je šef države.
Podrijetlo, obrazovanje i adolescencija
Gdje se rodio Todor Živkov? Biografija mu je započela 7. rujna 1911. u selu Pravets, blizu Sofije, u seljačkoj obitelji. 1928. pridružio se Bugarskoj komunističkoj ligi mladih koja je bila usko povezana s Bugarskom radničkom strankom (BRP). Ova pravno politička organizacija nastala je nakon zabrane Bugarske komunističke partije 1924. koja je pokrenula oružani ustanak u rujnu 1923. radi zauzimanja vlasti u zemlji.
Todor Živkov završio je srednju školu u Pravecu 1929. godine, a potom je studirao u 6. (danas 10. razredu) srednje škole u Botevgradu. Zatim se nastanio u Sofiji, gdje je završio srednju školu, nakon čega je dobio posao pisaćeg stroja u glavnom gradu Državne tiskare.
Početak političkog djelovanja
1932. Živkov Todor postao je član PDU-a. Ubrzo je postao član sofijskog odbora stranke i tajnik odbora drugog odbora. Njegov podzemni nadimak bio je Yanko. Iako je PDU bio zabranjen zajedno sa svim ostalim političkim strankama nakon ustanka 19. svibnja 1934., Narodna skupština je nastavila postojati, a Živkov je sudjelovao u njegovom radu u predratno vrijeme, dok je bio tajnik Okružnog odbora PDU-a u Sofiji. Od srpnja 1938. do studenog 1942. skrivao se u više bugarskih sela (Descot, Lesichevo, Govedartsy) zajedno sa suprugom Marom Maleevom, koja je u njima radila kao okružni liječnik.
Prijelaz na oružanu borbu protiv moći
Tijekom Drugog svjetskog rata vladajući krugovi Bugarske, na čelu s carom Borisom, djelovali su kao saveznici fašističke Njemačke, osiguravali su teritorij zemlje za razmještanje njezinih trupa. Bugarske jedinice napale su Jugoslaviju i Grčku, objavljen je rat Velike Britanije i SAD-a, ali istodobno je Bugarska uspjela ne ući u rat sa SSSR-om.
Izbijanjem Drugog svjetskog rata bugarski komunisti počeli su stvarati vlastite partizanske oružane snage. Od lipnja 1943., Živkov Todor je odlukom Sofijskog okružnog PDC-a imenovan članom sjedišta Prve operativne zone Sofijske pobunjenice. To je bila teritorijalno-organizacijska struktura tzv. Narodnooslobodilačka vojska, stvorena u ožujku 1943. U sklopu zone djelovale su dvije partizanske brigade, deset odreda i bojne skupine. Živkov je bio ovlašteni predstavnik zone zone u partizanskom odredu Chavdar, koji se kasnije pregrupirao u istoimenu partizansku brigadu pod zapovjedništvom Dobrija Džurova, koji je djelovao u blizini Sofije. U poslijeratnom razdoblju mnogi su Živkovi suradnici u Čavdarskoj brigadi zauzimali istaknute položaje u bugarskim vladinim agencijama.
Oduzimanje vlasti od strane komunista
Početkom rujna 1944. njemačke trupe nastavile su biti u Bugarskoj kao njihovi saveznici, iako je vlada zemlje zahtijevala njihovo povlačenje. Iskorištavajući ovu okolnost, sovjetska je vlada 5. rujna 1944. objavila rat Bugarskoj. 8. rujna 1944. sovjetske postrojbe Trećeg ukrajinskog fronta pod zapovjedništvom maršala Tolbuhina i Crnomorska flota okupirale su gradove na crnomorskoj obali Bugarske, čije trupe nisu pružale otpor. Sutradan (9. rujna) komunisti su se pobunili u Sofiji i svrgnuli vladu Muraviev, koja je dan prije objave rata SSSR odlučila proglasiti rat Njemačkoj, ali to nisu uspjeli učiniti zbog kašnjenja na čelu vojnog odjela povezanog s komunistima. Da su političke intrige kabineta Muravieva bile uspješne, tada bi SSSR trebao formalno unijeti trupe na teritorij neprijatelja Njemačke, što bi izazvalo protivljenje zapadnih saveznika.
Kao rezultat rujanskih događaja 1944. godine, u Bugarskoj je pola stoljeća uspostavljena vlast Komunističke partije, a Georgy Dimitrov postao je čelnik zemlje, deset godina prije nego što je postao poznat po svom hrabrom ponašanju u čuvenom procesu u Leipzigu. U posljednjoj fazi rata, bugarske jedinice sudjelovale su u njemu na strani SSSR-a i sudjelovale u bitkama na području Jugoslavije, Mađarske i Austrije.
Uspon partijske karijere nakon 9. rujna 1944. godine
Od rujna do studenog 1944. godine, Živkov Todor bio je politički vođa sjedišta Narodne milicije i postao je treći tajnik Gradskog odbora stranke u Sofiji. 27. veljače 1945. postao je kandidat za člana Centralnog komiteta stranke. Od siječnja 1948. bio je prvi tajnik Sofijskog gradskog odbora stranke, a ujedno i predsjednik Gradskog odbora Patriotske fronte, koji je, pored komunista, uključivao i nekoliko drugih bugarskih stranaka. Na Petom kongresu BRP-a, održanom 27. prosinca 1948., izabran je u Centralni komitet stranke, koji je stekao naziv Bugarska komunistička partija (BKP). Živkov Todor bio je neprestano biran u upravljačko tijelo BKP-a, sve do 8. prosinca 1989., kada je konačno iz njega izbačen.
Put do visina stranačke moći
U listopadu 1949. Živkov je vodio organizacijsko-instruktivni odjel Centralnog komiteta BKP-a, u siječnju 1950. postao je tajnikom Središnjeg odbora stranke, a u studenom je izabran za kandidata-člana njegova Politbiroa. Od jula 1951. do novembra 1989. Živkov je bio član Politbiroa Centralnog komiteta stranke. Vodio je tajništvo Središnjeg odbora stranke od 1953. godine.
Međutim, stvarnu vlast dobio je u stranci nakon travnjačkog Plenarnog središnjeg komiteta (2. - 6. travnja 1956.), koji je i pokrenuo, što označava početak razbijanja kulta ličnosti Vylka Chervenkova, najbližeg suradnika Georgija Dimitrova, koji je umro 1949. Červenkov 1950-1956 bio je predsjednik vlade Bugarske, a u 1950-1954. bio je glavni tajnik Centralnog komiteta BKP-a. Tijekom svoje vladavine pokazao je neupitnu odanost Staljinu, čak i da je oponašao njegov stil ponašanja i izgleda.
Nakon Staljinove smrti, vlast u stranci iz Červenkove postupno je počela prelaziti u Živkov. Prvo je ukinuta funkcija generalnog sekretara Centralnog komiteta, a nakon šestog Kongresa stranke (4. ožujka 1954.) Živkov je izabran na novostvoreno mjesto prvog tajnika Centralnog komiteta BKP-a (obnašao ga je do 4. travnja 1981.).
Kombinacija stranačkih i vladinih položaja
Od 1946. do 1990 Živkov je izabran za zastupnika u Narodnoj skupštini (parlamentu). 19. studenog 1962. zamijenio je Antona Yugova na mjestu premijera. Ovu funkciju obnašao je do 9. srpnja 1971., kada ga je zamijenio Stanko Todorov.
Od 1971. Živkov je postao predsjedatelj novoosnovanog Državnog vijeća Republike Bugarske (zapravo šef države). Taj položaj obnašao je do 17. studenog 1989. godine.
Kako je Bugarska gotovo postala 16. republika SSSR-a
Dana 4. prosinca 1963. Todor Živkov, kao prvi tajnik Centralnog komiteta BKP-a i premijer, osobno je na plenarnom zasjedanju Centralnog komiteta predstavio prijedlog Bugarske Centralnom komitetu KPJ o pitanju daljnjeg približavanja i budućeg spajanja Narodne Republike Bugarske i SSSR-a, što bi učinilo 16. Sovjetskom Republikom Unija, čime je ugrožena neovisnost zemlje. Plenum Središnjeg odbora pohvalio je prijedlog "divnom manifestacijom domoljublja i internacionalizma", što će "bratsko prijateljstvo i sveobuhvatna suradnja između naše zemlje i Sovjetskog Saveza podići na potpuno novu razinu." Prijedlog "da se stvore ekonomski, politički i ideološki uvjeti za potpuno ujedinjenje naše dvije bratske zemlje" "jednoglasno je odobren na plenarnom sastanku i osobno ga potpisao Todor Živkov, ali SSSR je odbijen.
Sudjelovanje u suzbijanju Praškog proljeća
Odluku o sudjelovanju Bugarske u vojnoj intervenciji nakon Praškog proljeća donijelo je Vijeće ministara, kojim je predsjedao Todor Živkov. Potpuno tajna Uredba Vijeća ministara NRB-a br. 39 od 20.VIII.1968. Izdana je s motivacijom za odluku u obliku „pružanja vojne pomoći Komunističkoj partiji Čehoslovačke i čehoslovačkom narodu“. U vojnoj operaciji sudjelovali su 12. i 22. pješačka pukovnija koja je brojala 2164 ljudi i tenkovski bataljon s 26 vozila T-34.
Uklanjanje iz ureda
Komunisti su 1989. godine u brojnim zemljama socijalističkih logora izgubili vlast kao rezultat revolucija i puča pokrenuti općim slabljenjem SSSR-a i prestankom ekonomske podrške sa njegove strane. Bugarska nije izbjegla zajedničku sudbinu. Na sastanku političkog ureda Središnjeg odbora BKP-a, Živkov Todor dao je ostavku na mjesto čelnika stranke 9. studenoga, idućeg dana održana je plenarna sjednica Središnjeg odbora, koja je odobrila njegovu ostavku i preporučila da ga Narodna skupština razriješi s mjesta predsjednika Državnog vijeća. Zhivkov je 17. studenog izgubio ovu funkciju. U siječnju 1990. uhićen je i optužen za zlouporabu položaja. Zbog činjenice da je snaga u Bugarskoj 90-ih 20 tbsp. kojeg je preživjela bivša Komunistička partija, preimenovana u Socijalističku partiju, odnosno ostala je u rukama mlađih Živkovih drugova, njegova sudbina nije bila tako okrutna kao ona vođe rumunskih komunista Ceausescua. Do 1996. godine, Živkov je bio u kućnom pritvoru, slučajevi protiv njega odvijali su se sporo, a popularnost bivšeg vođe rasla je uslijed pogoršanja ekonomske situacije u zemlji. Ali više mu nije bilo suđeno da se u potpunosti opravda. U kolovozu 1998., malo je živio do 87 godina, umro je od upale pluća.
