Ruska država je u svom životu vidjela više od jednog "reformatorskog kralja". S dobrim razlogom im se može pripisati trenutni šef Rusije V. V. Putin.
Kako je sve počelo …
Početak novog, drugog tisućljeća za Rusku Federaciju obilježen je neočekivanim pojavljivanjem na vladinom Olimpu nove političke ličnosti - V. V. Putina.
Dolaskom Vladimira Putina na vlast, ruska vanjska politika pretrpjela je velike promjene. Budući predsjednik je još u mladosti napisao djelo pod nazivom "Prirodni resursi Rusije kao sredstvo za postizanje vanjskopolitičkih ciljeva." Vješto gospodarenje prirodnim resursima stavilo se u prvi plan njegovih ekonomskih i političkih aktivnosti.
U svojim aktivnostima na čelu države predsjednik Ruske Federacije uzima u obzir pogreške koje su činili njegovi prethodnici. Suprotno tome, Putin je u slučaju nižih cijena nafte i plina stvorio stabilizacijski fond koji trenutno prelazi pola trilijuna dolara. Paralelno s tim, Rusija je pomoću visokih cijena ugljikovodika mogla otplatiti većinu vanjskih i svih dugova bivšeg SSSR-a. Nepostojanje dugova, dostupnost Stop fonda, visoke cijene nafte i plina - to su obilježja Putinove vanjske ekonomske politike danas. Ovi su pokazatelji ojačali težinu zemlje na međunarodnom planu.
Prisilio se na poštovanje …
Reforme i transformacije koje je izveo Vladimir Vladimirovič mogu se donekle nazvati revolucionarnim. Zahvaljujući njima, vanjska ekonomska politika države dosegla je fundamentalno novu razinu. Prije svega, državnu korporaciju Gazprom Putin je pretvorio u pravi plinski klub za nestašne ljude. Uz njegovu pomoć, predsjednik traži povoljne odnose za zemlju s bivšim sovjetskim republikama i ne samo.
Začudo, najbogatije zemlje - Njemačka, Francuska, Italija - postale su glavni saveznici nove Rusije u Europi. Putin ima vrlo prisan osobni poslovni odnos s njihovim vođama. Kako bi ostvarila besplatan i neovisan tranzit plina u Europu, Rusija provodi vrlo skupu izgradnju plinovoda Sjeverni tok duž dna Baltičkog mora. Plavi tok je već izgrađen, koji povezuje Rusiju i Tursku uz Crno more. A planira se izgradnja plinovoda Južni tok - do južne Europe, do Balkana. Sve se to radi kako bi se oduzeo tranzitni potencijal Ukrajine i Bjelorusije. A s obzirom na potrebe ovih zemalja za ruskim plinom, takva vanjska ekonomska politika omogućuje postizanje drugog važnog cilja predsjednika Putina - obnovu bivšeg SSSR-a, iako u novom obliku i pod novim imenom, ali s istim carskim ambicijama Moskve. Integracijski procesi na post-sovjetskom prostoru postepeno vraćaju Rusiji status globalne supersile.
Za razliku od NATO-a, Rusija stvara vojno-političku alijansu CSTO - Organizaciju Ugovora o kolektivnoj sigurnosti. Paralelno s tim, čelnici Rusije i Kine formiraju SCO - utjecajnu Šangajsku organizaciju za suradnju, koja pridonosi povećanju udjela ruskih proizvoda na svjetskom tržištu. Državna vanjska ekonomska politika vođena na takav način nesporno dokazuje svjetskim čelnicima da je Rusija odavno prestala biti slaba i bespomoćna, kao u doba raspada SSSR-a i potpune zbrke. Sada se mišljenje zemlje o raznim pitanjima sve više sluša, rast poštovanja se svake godine povećava, posebice jer se, u fondu Stop, približio krizi 2008. spremnije od zemalja Europske unije i SAD-a.
Mudra vanjsko-ekonomska politika omogućuje Putinu da vrati sve što su izgubili njegovi prethodnici - Gorbačov i Jeljcin. Vješto raspoređivanje proračunskih sredstava omogućilo nam je izdvajanje rekordnog iznosa - 20 trilijuna rubalja - za razdoblje do 2020. za radikalnu modernizaciju i jačanje ruske vojske.
Nisu svi predsjednički savjetnici tako dalekovidni. Mnogi su kritizirali Putina zbog tog koraka, počevši od njegovog suradnika s bivšim ministrom financija A. Kudrinom. Ali tko, ako ne i bivši časnik sovjetskih specijalnih službi, trebao bi znati da se u suvremenom svijetu ne obraćaju toliko s bogatima, koliko sa jakim. Stoga, vanjsku ekonomsku politiku države Putin provodi na višenamjenskom i višenamjenskom putu. I taj bi put trebao voditi Rusiju do daljnje integracije postsovjetskog prostora, povećati ekonomski i, posljedično, politički kapital zemlje u Europi, privući vrijednu američku konkurenciju u borbi za svjetsko vodstvo.
Ono što nam predstoji dan
U novije vrijeme u Rusiji su održani parlamentarni izbori. Većinu Državne dume čine članovi Ujedinjene Rusije, Putinova stranka. Jasno je da će zastupnici podržati sve ideje i poduhvate svog vođe, posebno jer je Duma izabrana na mandat od 5 godina, a sama predsjednica za svoj prvi šestogodišnji mandat. I naravno, da će se ruska vanjska ekonomska politika razvijati prema svom planu. A oporba, koja živi uglavnom od zapadnih grantova, nema drugog izbora nego do beskrajnih skupova na trgu Bolotnaya, Prospect im. Saharov i druga mjesta gdje će mu to dozvoliti suvereni predsjednik cijele Rusije.
