Pravna kultura dio je kulture društva koja je nastajala tijekom čitavog razdoblja njezinog razvoja i uključuje stečena iskustva prethodnih generacija i drugih svjetskih kultura.
Prema povijesti, aktivnosti provođenja zakona i donošenja zakona učinkovite su samo ako u tim procesima najviše mjesto zauzimaju intelektualni rad, organiziranje, kreativni rad. Analizirajući ove svjesne i kreativne procese u provedbi zakona i donošenju zakona, obrazložen je pojam pravne kulture i pravne svijesti.
Pravna kultura usko se usko povezuje s duhovnim moralom i političkim tipovima kultura. Prije svega, prirodno, bihevioralno, što je povezano s odgojem ljudi, njihovom prilagodbom na poštovanje, organizaciju, disciplinu, red i zakone zemlje. Nemoguće je nazvati kulturnom osobom koja nije zakonski pripremljena. Drugi važan element pravnog sustava društva je pravna kultura - preduvjet za normalno funkcioniranje zemlje.
Pravna kultura podržava sve relevantne vrijednosti koje trenutno postoje u državi. Međutim, to uzima u obzir iskustvo svijeta.
Pravna kultura nije samo djelatnost ljudi u pravnoj sferi, već i izvan njenih granica, što je na ovaj ili onaj način povezano s primjenom pravnog znanja. Do danas su pravna znanja potrebna u mnogim specijalnostima, znanostima i disciplinama, kako iz humanitarnog tako i iz nehumanitarnog područja. Ta su znanja tražena u područjima gdje postoje pravne norme i zakoni, i nije bez razloga da na gotovo svim sveučilištima u našoj zemlji obrazovni program studenata uključuje pravni, jer nijedna struka ili djelatnost nije potpuna bez nje.
Nije posljednje mjesto pravna kultura u primjeni poznatog pravnog načela "da zakon nije zabranjen, to je dopušteno". Osoba s nedovoljnom razinom morala i pravne kulture lako može proći kroz zlouporabu ovog načela. Ili jednostavno neće u potpunosti shvatiti što je dopušteno, a što ne vrijedi raditi. Kod nas je ovaj aksiom, zbog pravne nepismenosti većine naših građana, već stvorio i nastavlja stvarati značajne negativne posljedice. Iako je u uvjetima tržišnih odnosa koji uključuju poduzetništvo subjekata i njihovu osobnu inicijativu, to je jednostavno neophodno.
Primarni zadatak provođenja reformi u našoj državi trebao bi biti jačanje moralnog, ali i kulturnog faktora. To će pomoći u uspostavljanju reda u zemlji, povećanju svijesti i odgovornosti svakog građanina, potvrđivanju ideja discipline i zakonitosti, prevladavanju pravnog, političkog i moralnog nihilizma.
Kultura je duhovna osnova svih transformacija. Ovdje je od velike važnosti pravna kultura i pravno obrazovanje stanovništva. Bez poznavanja njihovih prava i bez navike pridržavanja zakona, nemoguće je riješiti ozbiljne probleme.
Između ostalog, pravna kultura je koncept na više razina. Postoji takvo cijelo društvo i pojedinac, kultura različitih skupina i slojeva stanovništva, zaposlenici državnog aparata, službenici, kao i profesionalna kultura, vanjska i unutarnja. Hegel je govorio i o odstupanju između praktične i teorijske kulture. Što se tiče pravnog, to uključuje pokazatelje poput poštovanja zakona, jasnog i pojednostavljenog rada agencija za provođenje zakona, pravne pismenosti stanovništva i snažne pravne tradicije. Kao i širok spektar prava i sloboda građana i njihovih jamstava, razvijeni pravni sustav, punopravno zakonodavstvo, postignuta razina pravne svijesti i još mnogo toga, što određuje razvoj i život države.
