Ekološki rizik je vjerojatna karakteristika prijetnje koja nastaje kako za okoliš, tako i za samu osobu, u slučaju različitih antropogenih utjecaja ili drugih događaja i pojava. Bilo koji ekotoksikant nesumnjivo je stres. Procjena opasnosti za okoliš predviđa da je stresor svaki utjecaj: kemijski, mehanički ili poljski, koji uzrokuje bilo kakve negativne i pozitivne promjene u ekološkim i biološkim sustavima.
Koncept procjene rizika za okoliš uključuje dva elementa: Procjena rizika, ili procjena rizika, i Upravljanje rizikom, ili upravljanje rizikom. Procjena rizika je znanstvena analiza podrijetla, utvrđivanje i utvrđivanje razine opasnosti u određenoj situaciji. Pojam "okolišni rizik" odnosi se na izvore opasnosti koji prijete određenom okolišnom sustavu ili procesu koji se u njemu odvija. Ekološki pokazatelji štete uključuju uništavanje biota, štetni, možda čak i nepovratan utjecaj na ekološke sustave, degradaciju okoliša, koja je povezana s porastom zagađenja, porastom pojave raznih specifičnih bolesti, smrću velikih prirodnih objekata, poput jezera, mora, rijeka, šuma i tako dalje.
Rizik za okoliš može se upravljati. U tu svrhu je u početku potrebno analizirati samu rizičnu situaciju, razviti i opravdati odluku menadžmenta u obliku zakona ili normativnog akta koja će biti usmjerena na smanjenje rizika ili pronalaženje načina za njegovo smanjivanje.
Teorija rizika okoliša formira načela koja karakteriziraju stav ljudske zajednice prema potrebi da se tehnički objekti bez problema osiguravaju kao izvori povećane opasnosti za okoliš:
1) Nulta opasnost za okoliš: ovaj princip odražava povjerenje ljudi u nemogućnost nanošenja štete ovom objektu.
2) Dosljedan pristup potpunoj i apsolutnoj sigurnosti ili nultom riziku: uključuje istraživanje u ovom smjeru o korištenju tehnologija koje taj rizik smanjuju.
3) Minimalni rizik za okoliš: razina opasnosti koja se može dostići u najvećoj mogućoj mjeri, zasnovana na načelu opravdanosti bilo kojeg troška radi zaštite ljudske sigurnosti.
4) uravnoteženi rizik. Prema ovom principu uzimaju se u obzir sve prirodne opasnosti i antropogeni utjecaji te se proučava stupanj rizika svakog događaja i uvjeta pod kojima osoba može biti ugrožena.
5) Prihvatljiv rizik. Ovo se načelo temelji na analizi omjera troškova i rizika, odnosno koristi i rizika, odnosno troškova i koristi. Takav se koncept temelji na pretpostavci da je uklanjanje rizika potpuno ili ekonomski neisplativi ili praktički neizvedivo, što znači da je vrijedno uspostaviti racionalnu razinu sigurnosti na kojoj se troškovi optimiziraju kako bi se smanjila vjerojatnost rizika i iznos moguće štete u slučaju izvanredne situacije.
Prvi korak u procjeni vjerojatnog rizika je utvrđivanje stvarne opasnosti i za ljude i za okoliš. U ovoj fazi istraživanje igra važnu ulogu. Identifikacija opasnosti znači traganje za njenim signalom i izolaciju iz opće pozadine.
U drugoj se fazi procjenjuje izloženost, odnosno utvrđivanje kojim putem, kroz koji medij, u kojoj količini, kada točno i koliko dugo će utjecaj biti.
Treća je procjena ovisnosti učinka o dozi - određivanje kvantitativne pravilnosti koja povezanu primljenu dozu štetne tvari vezuje s vjerojatnošću štetnih učinaka na zdravlje.
I četvrto je rezultat svih prethodnih, karakteristično za rizik. To uključuje procjenu svih utvrđenih i mogućih štetnih učinaka na zdravlje ljudi.
