Danas je situacija takva da tu i tamo moramo čitati vijesti o krizi eurozone. To nije iznenađujuće, jer se ovo pitanje tiče stanovnika mnogih europskih zemalja i zabrinjava sve koji nisu ravnodušni za njegovu budućnost.
Vrijedno je napomenuti da je dužnička kriza zahvatila najprije samo periferne zemlje koje su dio Europske unije, no od početka 2010. možemo s pouzdanjem zabilježiti porast broja država koje su doživjele intervenciju ove teške situacije u život zemlje. Sada se s pouzdanjem može primijetiti da je gotovo cijelo europodručje pod utjecajem krize, čiji izvor stručnjaci razmatraju stanje na grčkom tržištu državnih obveznica.
Mnogi povezuju krizu s Eurozonom s nemogućnošću refinanciranja javnog duga bez intervencije ili bolje rečeno posrednika. Već krajem 2009. mnogi su predviđali sličnu situaciju, promatrajući rast duga u cijelom svijetu, stoga treba napomenuti da je istodobno smanjen kreditni rejting brojnih zemalja EU.
Ne može se nedvosmisleno reći da kriza eurozone ima iste uzroke u različitim zemljama. Neke su države do toga došle zbog hitne pomoći koju je vlada pružila tvrtkama u bankarskom sektoru.
Želio bih napomenuti da je Grčka osjetila značajan porast javnog duga zbog nerazmjerno visoke razine plaća državnih službenika i impresivnih isplata mirovina.
Govoreći o krizi eurozone, razlozi zbog kojih su još uvijek dvosmisleni, stručnjaci su podijeljeni. Neki smatraju da je jedan od važnih utjecajnih čimbenika bio značajan porast investicijskog fonda, upravo u razdoblju 2000-2007., Koji je nastao zbog ušteda privatnog sektora. Taj se rast može pripisati činjenici da su mnoga tržišta globalnih ulagača dosegla novu razinu s previsokim stopama gospodarskog rasta.
Dužnička kriza eurozone u velikoj je mjeri postala moguća pod utjecajem niza čimbenika koji su imali i jednokratni utjecaj. Na primjer, oštra dostupnost zajmova u razdoblju od 2002. do 2008., što je omogućilo izdavanje značajnih novčanih sredstava sa značajnim udjelom rizika. Kao rezultat toga, mnogi vjerovnici našli su se u "žalosnom" položaju, suočeni sa neplaćenicima. Nesumnjivo, također ima utjecaj razmjerno niska stopa gospodarskog rasta, koja se nastavila od 2008. do danas.
Primijenjena praksa pružanja državne financijske pomoći privatnim vlasnicima i bankarskom sektoru također je utjecala na razvoj krize.
Zanimljivo je da su državne obveznice većine zemalja EU-a smatrane konstantom koja ne snosi rizik neplaćanja. Dakle, moglo bi se sigurno smatrati Grčku državom s impresivnom količinom sigurnih vrsta ulaganja koje donose značajne prihode. Međutim, kriza eurozone značajno je promijenila ideju o mogućnostima ulaganja u mnogim zemljama, pa je sukob interesa banaka koje su bile uključene u vjerojatnu procjenu otplate kredita postao prirodan.
Takav gubitak povjerenja u državne obveznice nesumnjivo je doveo do značajnog povećanja vrijednosti korporativnih kreditnih kartica, koji ukazuju na kreditni rejting zemlje. Već u veljači 2012. nekoliko najvećih grčkih banaka složilo se pružiti garanciju, koja se procjenjuje na 880 milijuna eura, kako bi dobili zajamčeni paket financijske pomoći.
Nepredvidivi je kraj ove cijele situacije, stanovnici nekih zemalja okupljaju prosvjede protiv politika koje provodi vlada. Na primjer, tisuće Španjolaca izašli su na ulice kako bi sudjelovali na takozvanom ožujku u Madridu, koji je održan pod sloganom „Oni žele uništiti našu zemlju. Moramo to zaustaviti."
Stanovnici mnogih zemalja zahtijevaju trenutne reforme i odluke koje mogu uravnotežiti stanje gospodarstva i vratiti miran i stabilan život građanima.
