filozofija

Je li tehnokracija nezasluženo osuđeni koncept ili je najgori razvojni scenarij?

Sadržaj:

Je li tehnokracija nezasluženo osuđeni koncept ili je najgori razvojni scenarij?
Je li tehnokracija nezasluženo osuđeni koncept ili je najgori razvojni scenarij?
Anonim

Filozofija tehnologije sve više naglašava ulogu upravo tehničke inteligencije u modelu današnjeg svijeta. Sredinom prošlog stoljeća pojam tehnokracije, koji je bio rezultat zapanjujućeg napretka u znanosti, stekao je popularnost među stručnjacima.

Thorstein Veblen i njegovo djelo

Image

Što je tehnokracija? Kratka definicija ovog koncepta, koja je podrazumijevala snagu inženjera, pojavila se i razvijena u radovima Torsteina Veblena. To se u velikoj mjeri odnosi na društvenu utopiju njegovog autorstva, pod nazivom "Inžinjeri i sustav cijena", objavljenu 1921. U njemu stručnjaci iz područja tehnologije i znanosti djeluju u službi napretka u industriji i društvu, oni su u mogućnosti zamijeniti financijere i najviše krugove društva za opće dobro. Prema Veblenovim idejama, u dvadesetom stoljeću došlo je vrijeme da ujedine tehničare i postanu glavna mjesta u racionalnoj kontroli društva. U to se vrijeme moglo reći da je tehnokracija uspješan koncept, a Veblenovi su govori našli poseban odgovor Burla, Frischa i drugih.

Nastanak pokreta tehnokrata

U trećem desetljeću dvadesetog stoljeća u Sjedinjenim Državama, kada je društvo prolazila ekonomska kriza, nastao je pokret poput tehnokracije. Definicija njegovog programa i načela temeljila se na ideji idealnog društvenog mehanizma, koja je u potpunosti odgovarala Veblenovim idejama. Pristalice tehnokracije proglasili su novo vrijeme koje dolazi, društvo u kojem su sve potrebe zadovoljene, društvo u kojem će inženjeri i tehničari preuzeti vodstvo. Omogućili su i uređivanje ekonomske sfere bez kriza, ispravnu raspodjelu resursa i druga pitanja.

Pokret tehnokrata dobio je zamah. Bilo je više od tristo organizacija koje su sanjale o industrijskoj revoluciji i znanstvenom planiranju primjenjivim na cijelu zemlju.

Tehnokracija u djelima Bernheima i Galbraitha

Image

1941. James Burnheim, američki sociolog, objavio je knjigu Menadžerska revolucija. U njemu je tvrdio da je tehnokratija prava politička linija u nekoliko zemalja. Napomenuo je da tehnokratska revolucija toliko utječe na društvo da socijalizam ne zamjenjuje kapitalizam, već "društvo menadžera". Kontrola je povezana s imovinom, u nedostatku jednog nema drugog. Vlasništvo i kontrola u državi i velikim korporacijama su podijeljeni. Bernheim je smatrao da vlasništvo treba pripadati kontroli, odnosno upraviteljima.

60 -70-ih godina ideja tehnokracije razvijena je u djelima Johna Kennetha Galbraitha "Ekonomske teorije i ciljevi društva" i "Novo industrijsko društvo". Koncept "tehnostrukture" je kamen temeljac Galbraithovog koncepta. To je javna hijerarhija stručnjaka na tehničkom polju, to je "nosilac kolektivne inteligencije i odluka."

Image

Što se industrijsko društvo aktivnije razvija, „tehnostruktura“ postaje sve važnija, ne samo u ekonomskim pitanjima, nego iu javnoj upravi. Iz tog razloga bi se politička vlast trebala koncentrirati među tehničkim stručnjacima koji primjenjuju znanje i znanost za upravljanje društvom.

Tehnokracija je osnova teorije o "tehnotronickom društvu" Zbigniewa Brzezhinskog i "postindustrijskom društvu" Daniela Bell-a.

Tehnokrat Daniel Bell

Image

Daniel Bell sociolog je i profesor na Harvardu, predstavljajući tehnokratski smjer u filozofiji. U 60-ima uveo je teoriju postindustrijskog društva. U njemu je Bell iznio viziju promjena kapitalizma kao posljedica utjecaja napretka znanosti i tehnologije, njegove transformacije u novi sustav koji bi bio drugačiji od industrijskog društva i oslobodio se njegovih paradoksa.

Kritika tehnokratskih načela

Stvarnost predviđanja tehnokrata odavno je nesumnjiva. U drugoj polovici dvadesetog stoljeća došlo je vrijeme nevjerojatnih otkrića, rastuće produktivnosti i boljeg životnog standarda u mnogim zemljama. Uz pozitivne procese, tehnološki je napredak doveo do intenziviranja mnogih negativnih pojava koje su ljudsko postojanje postavile u opasnost. Kritika tehnokracije, idealiziranih perspektiva izražena je u izboru umjetničkih djela koja su uključivala anti-utopije: Utopia 14 Carla Vonneguta, 451 stupanj Fahrenheita Ray Bradbury, Oh Oh Brave New World Aldous Huxley, 1984 George Orwell i drugi. Ova djela predstavljaju prijetnju čovječanstvu, osudu totalitarnog društva tehnokrata u kojem je širenje slobode i individualnosti čovjeka iznimno razvijena znanost i tehnologija.