Danas naša planeta ima više od 250 država, na čijem području živi više od 7 milijardi ljudi. Za uspješno vođenje poslovanja u svim sferama društva osnivaju se razne organizacije, članstvo u kojima zemlje sudionice daju prednosti i podršku drugih država.
Jedna od njih je i Šangajska organizacija za suradnju (SCO). Riječ je o euroazijskoj političkoj, gospodarskoj i vojnoj formaciji koju su 2001. godine osnovali čelnici država Šangajske petorke osnovane 1996. godine, a koje su u to vrijeme uključivale Kinu, Kazahstan, Kirgistan, Rusiju i Tadžikistan. Nakon ulaska Uzbekistana, organizacija je preimenovana.
Od šangajske petorke do SCO - kako je bilo?
Kao što je već spomenuto, SCO je zajednica država, čija je osnova bila potpisivanje u kineskom Šangaju u travnju 1996., sporazum kojim se formalno uspostavlja produbljivanje vojnog povjerenja na granicama država između Kazahstana, Kine, Kirgizije, Rusije i Tadžikistana, kao i zaključak između te iste države nakon godinu dana Ugovora, koji smanjuje broj oružanih snaga na pograničnim teritorijama.
Nakon toga se svake godine održavaju sastanci na vrhu organizacije čelika. Mjesto susreta zemalja sudionica bilo je 1998. godine, glavni grad Kazahstana, Alma-Ata, 1999. - glavni grad Kirgizije, Bishkek. 2000. godine čelnici pet zemalja sastali su se u glavnom gradu Tadžikistana, Dušanbeu.
Sljedeće godine godišnji samit ponovno je održan u Šangaju u Šangaju, gdje je petorica postala šestorica zahvaljujući Uzbekistanu koji joj se pridružio. Stoga, ako želite točno znati koje su zemlje članice SCO-a, sažeto je: sada organizacija ima šest zemalja kao punopravnih članova: to su Kazahstan, Narodna Republika Kina, Kirgistan, Ruska Federacija, Tadžikistan i Uzbekistan.
U ljeto 2001. godine, u lipnju, svih šest šefova gore spomenutih država potpisalo je Deklaraciju o uspostavljanju organizacije u kojoj je zabilježena pozitivna uloga Šangajske petorke, a također su izrazili i želju čelnika zemalja da suradnju prenesu u njezin okvir na višu razinu. 2001. godine, 16. srpnja, dvije vodeće zemlje SCO - Rusija i Kina - potpisale su Ugovor o dobrom susjedstvu, prijateljstvu i suradnji.
Gotovo godinu kasnije u Sankt Peterburgu je održan sastanak šefova država članica organizacije. Tijekom njega potpisana je Povelja SCO koja sadrži ciljeve i načela kojih se organizacija još uvijek pridržava. Također propisuje strukturu i oblik rada, a sam dokument je službeno odobren u skladu s međunarodnim pravom.
Danas zemlje članice SCO-a zauzimaju više od polovice euroazijske zemlje. A stanovništvo ovih zemalja je jedna četvrtina ukupnog svjetskog stanovništva. Ako uzmemo u obzir države promatrače, tada su stanovnici zemalja SCO-a polovina stanovništva našeg planeta, što je zabilježeno na samitu u srpnju 2005. u Astani. Prvo su ga posjetili predstavnici Indije, Mongolije, Pakistana i Irana. Tu je činjenicu primijetio u svom pozdravnom govoru Nursultan Nazarbajev, predsjednik Kazahstana, koji je te godine bio domaćin samita zemlje. Ako želite imati točnu predstavu o zemljopisnom položaju zemalja SCO, dolje je prikazana karta koja to jasno pokazuje.
Inicijative SCO-a i suradnja s drugim organizacijama
U 2007. godini pokrenuto je više od dvadeset velikih projekata vezanih za prometni sustav, energetiku i telekomunikacije. Održavani su redovni sastanci na kojima se raspravljalo o pitanjima vezanim za sigurnost, vojne poslove, obranu, vanjsku politiku, gospodarstvo, kulturu, bankarstvo i sve ostale, o kojima su tijekom rasprave govorili službenici koji predstavljaju zemlje SCO. Popis nije bio ograničen ničim: tema rasprave bila je svaka tema koja je, prema mišljenju sudionika sastanka, zahtijevala pažnju javnosti.
Osim toga, uspostavljeni su odnosi s drugim međunarodnim zajednicama. To su Ujedinjeni narodi (UN), gdje je SCO promatrač Generalne skupštine, Europske unije (EU), Asocijacije nacija jugoistočne Azije (ASEAN iz Asocijacije nacija jugoistočne Azije), Zajednice neovisnih država (CIS), Organizacije islamskih suradnja (OIC). Za 2015. planiran je samit SCO i BRICS u glavnom gradu ruske Republike Baškortostan Ufa, čiji je jedan od ciljeva uspostavljanje poslovanja i partnerstva između dviju organizacija.
struktura
Vrhovni organ organizacije je Vijeće šefova država. Oni donose odluke unutar zajednice. Sastanci se održavaju na sastancima na vrhu koji se svake godine održavaju u jednom od glavnih gradova država članica. Trenutno Vijeće predsjednika čine predsjednici: Kirgistan - Almazbek Atambayev, Kina - Xi Jinping, Uzbekistan - Islam Karimov, Kazahstan - Nursultan Nazarbajev, Rusija - Vladimir Putin, a Tadžikistan - Emomali Rakhmon.
Vijeće šefova vlada drugo je najvažnije tijelo u SCO-u, a svake godine održava samite na kojima se raspravlja o pitanjima vezanim za multilateralnu suradnju i odobrava proračun organizacije.
Vijeće ministara vanjskih poslova također redovito održava sastanke na kojima govori o trenutnoj međunarodnoj situaciji. Osim toga, tema razgovora je interakcija s drugim organizacijama. Posebno su zanimljivi uoči samita u Ufi odnosi između SCO-a i BRICS-a.
Vijeće nacionalnih koordinatora, kao što mu i samo ime govori, koordinira multilateralnu suradnju država reguliranih Poveljom SCO-a.
Tajništvo ima funkcije glavnog izvršnog tijela u zajednici. Provodi organizacijske odluke i uredbe, priprema nacrte dokumenata (deklaracija, programa). Ona također djeluje kao dokumentarni depozitar, organizira određene događaje na kojima djeluju zemlje članice SCO-a i promiče širenje informacija o organizaciji i njezinim aktivnostima. Tajništvo je smješteno u glavnom gradu Kine, Pekingu. Njegov trenutni generalni direktor je Dmitrij Fedorovič Mezentsev, bivši guverner regije Irkutsk, član Vijeća Federacije Ruske Federacije.
Sjedište regionalne antiterorističke strukture (RATS) nalazi se u glavnom gradu Uzbekistana, Taškentu. Ovo je stalno tijelo, čija je glavna funkcija razvijanje suradnje u vezi s terorizmom, separatizmom i ekstremizmom, koje aktivno vodi SCO. Načelnik ove strukture bira se na trogodišnji mandat, a svaka država članica zajednice ima pravo poslati stalnog predstavnika iz svoje zemlje u antiterorističku strukturu.
Sigurnosna suradnja
Zemlje SCO aktivno provode aktivnosti na polju sigurnosti, usredotočujući se prvenstveno na probleme osiguravanja istog za države sudionice. To je posebno važno danas u odnosu na opasnost kojoj su izloženi pripadnici SCO-a u Srednjoj Aziji. Kao što je već spomenuto, zadaće organizacije uključuju suzbijanje terorizma, separatizma i ekstremizma.
Na Samitu SCO u lipnju 2004., održanom u Taškentu, glavnom gradu Uzbekistana, uspostavljena je i naknadno uspostavljena Regionalna antiteroristička struktura (RATS). U travnju 2006. organizacija je izdala priopćenje u kojem obavještava o planiranoj borbi usmjerenoj na prekogranični kriminal droga kroz protuterorističke operacije. Istodobno, objavljeno je da SCO nije vojni blok, a organizacija to neće biti, međutim, povećana prijetnja pojava poput terorizma, ekstremizma i separatizma onemogućava sigurnost bez punog sudjelovanja oružanih snaga.
U jesen 2007. godine, u listopadu, u Dušanbeu, glavnom gradu Tadžikistana, potpisan je sporazum s CSTO (Organizacijom Ugovora o kolektivnoj sigurnosti). Svrha toga bila je proširenje suradnje na sigurnosnim pitanjima, borbi protiv kriminala i trgovine drogom. Početkom 2008. u Pekingu je odobren zajednički plan djelovanja organizacija.
Pored toga, SCO se aktivno protivi cyber ratu, rekavši da širenje informacija koje štetno djeluju na duhovne, moralne i kulturne sfere drugih zemalja također treba smatrati sigurnosnom prijetnjom. U skladu s definicijom izraza „informacijski rat“ usvojenom 2009. godine, takve se akcije tumače kao čin podrivanja jedne države u politički, ekonomski i socijalni sustav druge države.
Suradnja članova organizacije u vojnoj sferi
Posljednjih godina organizacija je aktivna, čiji su ciljevi bliska vojna suradnja, borba protiv terorizma i razmjena obavještajnih informacija.
Za to vrijeme, članice SCO-a održale su niz zajedničkih vojnih vježbi: prva je održana 2003. u dvije etape, prvo u Kazahstanu, a potom u Kini. Od tada su Rusija i Kina pod okriljem SCO-a vodile velike vojne vježbe 2005., 2007. (Mirovna misija 2007.) i 2009. godine.
Više od 4.000 kineskih vojnika sudjelovalo je u zajedničkim vojnim vježbama 2007. u Čeljabinskoj regiji, dogovoreno godinu dana ranije, na sastanku ministara obrane ŠOS-a. Tijekom njih aktivno su se koristile i zračne snage i precizno oružje. Tadašnji ministar obrane Ruske Federacije Sergej Ivanov objavio je da su vježbe transparentne i otvorene za javnost i medije. Njihov uspješan završetak potaknuo je ruske vlasti na proširenje suradnje, pa je Rusija u budućnosti pozvala Indiju da sudjeluje u takvim vježbama pod okriljem SCO-a.
Vojne vježbe Mirovne misije 2010, održane na kazalištu Matybulak u Kazahstanu u rujnu 2010., okupile su više od 5000 kineskih, ruskih, kazahstanskih, kirgističkih i Tadžikistanskih vojnih osoba koje su izvodile vježbe povezane s operativnim manevrima i planiranjem vojnih operacija.
SCO je platforma za važne vojne izjave zemalja sudionica. Tako je tijekom ruskih vježbi 2007., tijekom sastanka čelnika zemalja, predsjednik Vladimir Putin najavio da će ruski strateški bombarderi nastaviti svoje letove kako bi patrolirali teritorijima prvi put nakon hladnog rata.
SCO aktivnost u gospodarstvu
Pored članstva u SCO-u, sastav zemalja organizacije, s izuzetkom NRK-a, dio je Euroazijske ekonomske zajednice. Potpisivanje okvirnog sporazuma od strane država SCO-a, koji podiže ekonomsku suradnju na novu razinu, dogodilo se u rujnu 2003. Na istom mjestu kineski premijer Wen Jiabao predložio je u budućnosti raditi na stvaranju zone slobodne trgovine na području zemalja ŠOS-a, kao i poduzeti druge mjere za poboljšanje protoka robe unutar nje. Rezultat ovog prijedloga bilo je potpisivanje 2004. godine plana od 100 konkretnih akcija.
U listopadu 2005., samit u Moskvi obilježen je izjavom generalnog sekretara da će organizacija SCO prioritetno obratiti pažnju na zajedničke energetske projekte, uključujući i sektor nafte i plina, i zajedničko korištenje vodenih resursa i razvoj novih rezervi ugljikovodika. Također na ovom samitu odobreno je stvaranje Međubankarskog vijeća SCO-a, čiji su zadaci bili uključiti financiranje budućih zajedničkih projekata. Njezin prvi sastanak održan je u Pekingu u veljači 2006., a u studenom iste godine postalo je poznato o razvoju ruskih planova za takozvani energetski klub SCO. Potreba za njenim stvaranjem potvrđena je na samitu u studenom 2007. Međutim, s izuzetkom Rusije, nitko se nije obvezao provoditi ovu ideju, ali na samitu u kolovozu 2008. ona je odobrena.
Samit 2007. ušao je u povijest zahvaljujući inicijativi potpredsjednika Irana Parviza Davudija, koji je rekao da je SCO odlično mjesto za dizajn novog bankarskog sustava koji ne ovisi o međunarodnom.
Na samitu u lipnju 2009. u Jekaterinburgu, koji su istovremeno održale SCO i zemlje BRICS-a (tada BRIC), kineske vlasti najavile su zajam u iznosu od 10 milijardi američkih dolara za jačanje svojih gospodarstava u kontekstu globalne financijske krize,
Aktivnosti zemalja ŠOS-a na polju kulture
Šangajska organizacija za suradnju, osim političkih, vojnih i ekonomskih, aktivno provodi i kulturne aktivnosti. Prvi sastanak ministara kulture SCO održan je u Pekingu, glavnom gradu Kine, u travnju 2002. Tijekom njega potpisana je zajednička izjava kojom se potvrđuje nastavak suradnje na ovom području.
Pod pokroviteljstvom SCO-a u Kazahstanu 2005. godine, uz sljedeći samit, po prvi se put održao umjetnički festival i izložba. Kazahstan je također dao prijedlog da se pod pokroviteljstvom organizacije organizira festival narodnog plesa. Prijedlog je prihvaćen, a festival je održan u Astani 2008. godine.
O samitima
U skladu s Poveljom, sastanak SCO-a sa Vijećem šefova država održava se svake godine u različitim gradovima zemalja sudionica. U dokumentu se također kaže da Savjet šefova vlada (premijera) održava samit jednom godišnje na teritoriju država članica organizacije na mjestu koje unaprijed određuju njeni članovi. Vijeće ministara vanjskih poslova sastaje se mjesec dana prije godišnjeg samita koji su održali šefovi država. Ako je potrebno sazvati izvanredni sastanak Vijeća ministara vanjskih poslova, može se organizirati na inicijativu bilo koje dvije države sudionice.
Tko se u budućnosti može pridružiti SCO-u?
U ljeto 2010. godine odobren je postupak prihvatanja novih sudionika, ali dosad niti jedna država koja se želi pridružiti organizaciji nije postala njezin punopravni član. Međutim, neke su od tih država sudjelovale na sastancima na vrhu SCO-a u statusu promatrača. I izrazili su interes za ulazak u glavni tim. Dakle, Iran i Armenija u budućnosti mogu postati članovi SCO-a. Potonji je, u ličnosti premijera Tigrana Sargsyana, tijekom sastanka s kolegom iz Kine izrazio interes za dobivanje statusa promatrača u Šangajskoj međunarodnoj organizaciji.
Promatrači SCO-a
Danas su potencijalne zemlje SCO i BRICS u ovom statusu u organizaciji. Afganistan, na primjer, primio ga je na samitu u Pekingu 2012. godine. Indija također djeluje kao promatrač, a Rusija je, videći u njoj jednog od najvažnijih budućih strateških partnera, pozvala je da postane punopravna članica SCO-a. Ovu rusku inicijativu podržala je Kina.
Djeluje kao promatrač i Iran koji je trebao postati punopravni član u ožujku 2008. Međutim, sankcije UN-a uzrokovale su privremenu blokadu ulaska zemlje u SCO. Sastav zemalja promatrača uključuje Mongoliju i Pakistan. Potonji također traži ulazak u organizaciju. Ruska strana otvoreno podržava tu želju.
Dijaloško partnerstvo
Odredba o partnerima za dijalog pojavila se 2008. godine. Određeno je u članku 14. Povelje. U njemu se partner za dijalog smatra državom ili međunarodnom organizacijom koja dijeli načela i ciljeve koje slijedi SCO, a također je zainteresirana za uspostavljanje odnosa obostrano korisnog i ravnopravnog partnerstva.
Takve su zemlje Bjelorusija i Šri Lanka, koje su taj status dobile 2009. godine, tijekom samita u Jekaterinburgu. Turska se tijekom summita u Pekingu 2012. godine pridružila partnerima za dijalog.
Suradnja sa zapadnim zemljama
Većina zapadnih promatrača smatra da bi SCO trebao stvoriti protutežu Sjedinjenim Državama i NATO bloku kako bi se spriječili mogući sukobi koji omogućavaju Sjedinjenim Državama da interveniraju u unutrašnju politiku susjednih zemalja - Rusije i Kine. Amerika je pokušala steći status promatrača u organizaciji, ali je njena prijava odbijena 2006. godine.
Na samitu 2005. u Astani, u vezi s neprijateljstvima u Afganistanu i Iraku, kao i neizvjesnom situacijom u vezi s položajem američke vojske u Kirgizistanu i Uzbekistanu, organizacija je postavila zahtjev američkim vlastima da utvrde raspored povlačenja trupa iz država članica SCO-a, Nakon toga, Uzbekistan je objavio zahtjev za zatvaranjem zračne baze K-2 na svom teritoriju.
Iako organizacija nije davala izravne kritičke izjave u vezi s američkom vanjskom politikom i njenom prisutnošću u regiji, zapadni su mediji neizravne izjave na nedavnim sastancima protumačili kao kritike na postupke Washingtona.
