Glavna uloga države je osigurati normalan socio-ekonomski razvoj zemlje.
U stvari, to je organizirani oblik upravljanja javnim procesima koji provode i državna tijela i građanske udruge. Iz tih se odredbi može zaključiti značaj sustava odgovornog za odnose između države i pojedinca.
Politički sustav, čija se definicija izražava sveukupnošću državnih tijela, raznih javnih tijela i građana koji sudjeluju u regulaciji društvenih procesa, način je takve interakcije. Postoji još nekoliko definicija političkog sustava. Ovaj se koncept može definirati kao struktura državnih i javnih društvenih institucija koje igraju određene uloge u političkom procesu. Također, ovaj se sustav mora shvatiti kao interakcija državnih tijela, javnih udruga i demokratskih institucija u jedinstvenom političkom prostoru.
Država u političkom sustavu društva nalazi se u posebnoj situaciji, zbog svoje suverenosti, odnosno dominacije u odnosu na druge izvore moći. Državni akti prevladavaju nad bilo kojim propisima javnih udruga i zaštićeni su snažnim sustavom provođenja zakona. Država ne predstavlja lokalne želje pojedinih skupina stanovništva, već nacionalne interese. Monopolizira zakonodavstvo.
Stupanj uključenosti države u društvene procese zemlje u velikoj mjeri određuje političku kulturu koja karakterizira integritet etničke skupine na području javne moći. Stvorena je iz tradicionalnih vrijednosti i vjerovanja subjekata političkog procesa. Postoje različite tipologije političkih kultura. Međutim, klasifikacija koju su predložili S. Verba i G. Almond u znanstvenom djelu "Građanska kultura", objavljenom 1963., stekla je posebnu slavu. Ti sociolozi su identificirali tri vrste odnosa između države i društva: podređena politička kultura, parohijalna i participativna.
Posljednje dvije vrste su ekstremna stanja građanskog identiteta. S obzirom na parohijalnu prirodu kulture, politički interes stanovništva izuzetno je mali, a znanje malo. Iako je građanska aktivnost u participativnom društvu masovna, za laika je važnost političkog života u takvoj noosferi. Podređena politička kultura zauzima posredni položaj između ovih polarnih stanja društva i odlikuje se visoko orijentiranim društvom u odnosu na institucije moći.
U praksi ove vrste međusobno djeluju i miješaju se. Autori napominju da je s gledišta interesa za stabilnost društveno-političkog režima najpozitivnija politička pripadnost. Ovaj se oblik društvene svijesti može pripisati i Rusiji. Simptomatska slika građanskog osjećaja naše zemlje govori u prilog takvoj dijagnozi. Karakteristično obilježje ovog stanja društva je naglašena orijentacija prema političkom sustavu s izrazito niskom manifestacijom sudjelovanja u njemu. Odsustvo razvijenog civilnog društva glavni je dokaz da se podređena politička kultura ne razvija u druge vrste.
Da biste prevladali ovu zaostalu političku situaciju u kojoj se našao ruski državljanin, prvo morate zaboraviti atavizme sovjetskog razdoblja raščišćavanjem prostora za privatne inicijative i kreativni potencijal. U međuvremenu ostaje nam nadati se onim slabim mladicama novog civilnog društva koji probijaju asfalt povijesne nasljednosti.
