Bilo koji jezik vrlo je promjenjiv fenomen. Neprestano se usavršava, odbacujući nepotrebno i željno prihvaćajući nove riječi, iznenađujuće se prilagođava svojim nositeljima, obogaćujući se novim, dosad nepoznatim terminima. Većina novih riječi dolazi iz engleskog jezika, ali azijske zemlje polako dobivaju na popularnosti među mladima, čija se kultura mnogim Europljanima još uvijek čini potpuno neshvatljiva. Japanski crtani filmovi „anime“, „manga“ stripovi, kratke „dramske“ serije - sve to donosi puno novih riječi u omladinskom slengu.
Tko su chan i kun, kako se nose kigurumi i koja je ljepota onigirija? Vrlo je lako odgovoriti na ova pitanja, samo zaronite u zadivljujuću kulturu Zemlje izlazećeg sunca.
Razlika u liječenju
U mnogim europskim jezicima postoji razlika između obraćanja muškarcu i ženi, ali ona se obično izražava različitim riječima koje se koriste prije prezimena (gospodin Smith i Miss Smith, Herr Crank i Frau Crank). U Aziji je sve upravo suprotno: imaju posebne sufikse koji označavaju ne samo spol, već i socijalni status, stavljaju se nakon imena ili prezimena sugovornika. "Chan" i "kun" odnose se upravo na ove obrnute sufikse. Osim toga, oni su ujedno i umanjene čestice koje naglašavaju dobar ili, naprotiv, zanemareni stav.
Usput, različite interpretacije i dalje mogu igrati ulogu - Europljani se ne mogu složiti postoji li meki zvuk "h" na japanskom ili treba li ga zamijeniti s "t". Zbog toga se, umjesto riječi „chan“, često izgovara „chan“, značenje se iz toga ne mijenja.
Pa tko su pjevači i pijetlovi?
Takvi nevjerojatni sufiksi
Sufiks "kun" obično koriste muškarci ili se odnose na muškarca. Ali njegovo je objašnjenje malo čudno za Europljana: to je prijateljski stav, ali u isto vrijeme čuvanje određene udaljenosti između sugovornika. U istom animeu najčešće se čuje u razgovorima između kolega iz razreda ili prijatelja.
Što je s Chanom? Što je ovo Ovaj sufiks je slatko-sladak, sisan, obično se koristi u razgovorima s nekim mlađim od govornika ili nižim u socijalnom statusu, ali mu je blizak. To jest, upotreba riječi "chan" za upućivanje odrasle osobe na dijete, tip na djevojku, malo dijete na vršnjaka (naime, maloga!) Sasvim je normalno.
Oprez!
Ali uvijek postoje zamke. Tko su vuči, već je jasno. No ljubitelji animea primijetit će da ponekad u svojim omiljenim serijama djevojke ovaj sufiks koriste za upućivanje na vršnjake. Što učiniti s ovim?
U stvari, upotreba "chana" u odnosu na osobu jednakog socijalnog statusa je nepristojna. Niti jedan obrazovani Japanac neće upotrijebiti ovaj sufiks s imenom nepoznate djevojke ili samo prijateljice, jer će je on s tim uvrijediti. Isto se odnosi i na momke - za njih to nije samo bezobrazluk, već i naglašavanje ženstvenosti, možda čak i neke zapostavljanje sagovornika.
So. Chan - što je to? Ovo je sufiks koji omogućuje ne samo prikazivanje nečijeg dobrog stava, već i ponižavanje druge osobe - tanka granica između dobrote i nepristojnosti vrlo je lako prijeći.
A na ruskom?
Tko su pjevači i kooni na japanskom, jasno je. Ali prijelaz riječi s jednog jezika na drugi vrlo često prati transformacija njihovog značenja. Tako, na primjer, riječ "točno" koja u ruskom i engleskom zvuči isto u prvom slučaju znači "uredno", a u originalu "točno". Naši sufiksi su prošli iste promjene.
A tko je ova vrsta mladih među ruskim govornim zemljama? Ovo je bilo koja djevojka, nema veze je li Azijka ili Europljanka. Samo označavanje ženskog predmeta. Iz toga proizilazi i ono što je dobro poznato u Runetovoj "šansovi" - odbijanje bilo kakvih odnosa s djevojkama. Zauzvrat, "kun" je apsolutno svaki momak.
Paradoksalno je i zanimljivo da ako sufiks "chan" koriste i adolescenti i mladi oba spola, onda je "kun" češći među djevojčicama osnovnoškolskog i srednjoškolskog uzrasta.
