Od kraja ljeta 2014. godine, cijena nafte na svjetskom tržištu počela je katastrofalno padati. S 110 dolara pao je za gotovo polovicu i danas se trguje na 56 dolara. Međunarodna analitička kompanija, poznata kao agencija Bloomberg New Energy Finance, analizirala je situaciju i pokušala otkriti koje su zemlje pobijedile, a koje izgubile od urušavanja globalnog tržišta goriva.
Tko je pobijedio, a tko izgubio: opće mišljenje
Suočavajući se s pitanjem tko ima koristi od pada cijena nafte, vrijedi reći da su zemlje izvoznice prve bile izložene snažnom padu cijene „crnog zlata“. Živi primjer je Rusija, u kojoj je glavni dio proračuna formiran upravo zbog izvoza goriva. Pad cijena goriva doveo je do naglog pada cijena roba u dominantnim sektorima gospodarstva, posebno u naftnom i rafinerijskom sektoru. Zemlje uvoznice nafte profitirale su od ove situacije. Nakon što su cijene nafte u Rusiji i svijetu dramatično pale, Europa, Indija i Kina dobile su priliku kupiti gorivo po nevjerojatno povoljnoj cijeni. Njihova poduzeća pronašla su novu štednu stavku, što im je omogućilo veliku zaradu. Ali u Sjedinjenim Državama situacija je dvostruka. Neki od projekata vezanih za razvoj nafte iz škriljaca su zatvoreni, kao i u cijelom svijetu. Ostali sektori gospodarstva dobili su šansu za razvoj zbog smanjenja troškova benzina i smanjenja troškova prijevoza tereta. Općenito, zemlja je imala koristi od ove situacije.
Prvenstveno pogođena robna gospodarstva
Kao što je već spomenuto, cijena nafte na tržištu snažno je utjecala na zemlje s sirovinskim tipom ekonomije. Najviše su stradale države čiji je proračun formiran na temelju troškova goriva. Države koje proizvode naftu, paralelno s katastrofalnim padom cijena barela, osjetile su povećanje proračunskog deficita. U Iranu je moguć proračun bez deficita uz cijenu goriva od 136 USD po barelu. U Venezueli i Nigeriji neće biti deficita po cijeni od 120 dolara. Za Rusiju, optimalni trošak goriva odgovara 94 dolara. Prema Antonu Siluanovu, koji obnaša dužnost ministra financija, gubitak ruskog proračuna iznosit će 1 bilijun rubalja ako se cijena nafte tijekom 2015. zadrži na 75 dolara. Zbog činjenice da je razina cijena goriva znatno niža od planirane, države moraju smanjiti troškove i nadoknaditi ih iz pričuvnog fonda.
Gubitak profitabilnosti novih projekata u zemljama svijeta
Niske cijene nafte pogodile su ne samo zemlje izvoznice, a tržišna situacija ostavila je negativan trag na ekonomije zemalja koje su bile uključene u provedbu projekata vezanih za vađenje nafte teško oporavljive. Rusija je bila prisiljena zaustaviti razvoj goriva na Arktiku, jer su troškovi proizvodnje u ovoj regiji jednaki 90 dolara po barelu. Vagita Alekperova, predsjednica Lukoila, kaže da će se u narednih nekoliko godina proizvodnja nafte u zemlji smanjiti za najmanje 25%. Projekti u okviru kojih je značajan utjecaj imao razvoj crnih zlata u moru. Nova ležišta ove vrste aktivno su se razvijala u Brazilu i Norveškoj, Meksiku i Rusiji. Gospodarstva svake zemlje su u opasnosti.
Pad tržišta i situacija u Americi
Pad cijena nafte u Rusiji i u svijetu utjecao je na Ameriku. Ozbiljne gubitke morale su pretrpjeti američke kompanije iz škriljaca. Depoziti iz naftnih škriljaca u Sjedinjenim Državama nisu bili vrlo profitabilni, što je dovelo do gubitka mnogih njih. Zamrznut je priličan broj projekata. Prema mišljenju stručnjaka, revolucija iz škriljaca o kojoj govori gotovo cijeli svijet završila je neuspjehom. S obzirom na činjenicu da sada na svjetskom tržištu cijena goriva varira između 54-56 dolara po barelu, nema potrebe govoriti o ogromnoj materijalnoj dobrobiti zemlje od vlastitog razvoja.
Tko ima koristi od pada cijena nafte ili teorije zavjere
Među svjetskim stručnjacima, postoji prilično puno mišljenja i teorija o tome tko je pokrenuo pad cijena nafte. Unutar svakog koncepta postoji činjenica da postoje značajni gubici od zemalja koje su navodno sudjelovale u zavjeri. Hassan Rouhani, predsjednik Irana, govori o krivici Saudijske Arabije i Kuvajta, koji su namjeravali smanjiti udio Irana na svjetskom tržištu nafte. Činjenica da ove države trpe gotovo najveće gubitke u svijetu od okolnosti. Postoje teorije koje govore o sukobu Saudijske Arabije s Amerikom, koja je nastojala oslabiti položaj Rusije u svijetu. Razmatrajući pitanje tko ima koristi od pada cijena nafte, neki stručnjaci naglašavaju želju Saudijske Arabije da uništi industriju škriljaca u Americi, jer dugoročno predstavlja prijetnju toj zemlji.
Kako su stvari u stvari?
Analitičari kažu da je pad cijena nafte prirodna posljedica lanca događaja koji su se u svijetu dogodili uoči tržišnog kolapsa. Općenito, sve se može svesti na povećanje broja ponuda. Revolucija škriljaca u Sjedinjenim Državama, povratak naftnom tržištu Irana i Libanona, koji su donedavno bili uključeni u rješavanje državnih pitanja i sudjelovali u neprijateljstvima. Revolucija škriljaca u samom SAD-u ne samo da je potaknula povećanje ponude na tržištu, već je postala preduvjet da najveći potrošač (Amerika) napusti tržište.
Naprijed usred pada tržišta nafte
Iz sustavno rastućih cijena nafte tijekom godina, nametnutih razvoju svjetskih ekonomija, postaje jasno da su u proteklom desetljeću zemlje izvoznice imale koristi. Na primjer, Rusija je zahvaljujući naglom skoku cijena do razine od 120 dolara po barelu uspjela brzo podmiriti inozemne dugove. Danas je situacija obrnuta. Dok će visoko razvijene zemlje izvoznice osjetiti pad gospodarstva i proračunski deficit, zemlje u razvoju i zemlje koje nisu usko povezane s robnim tržištima mogu poduzeti iskorak i značajno uravnotežiti situaciju na svjetskom tržištu.
Specifične prednosti i prednosti pada cijene nafte
Dok OPEC, Amerika, Rusija i mnoge druge zemlje jednostavno ne vole cijene nafte, oni igraju u rukama brojnih drugih država svijeta. Smanjenje troškova „crnog zlata“ dovodi do smanjenja troškova u mnogim svjetskim poduzećima. Prijevoz robe pada na cijenu, tvrtke troše manje na kupovinu sirovina i na električnu energiju. U uvjetima globalne situacije, uobičajeno je bilo da zemlje uvoznice povećaju dohotke kućanstava u stvarnom iznosu. Opća negativna pozadina u svijetu zapravo samo potiče razvoj svjetske ekonomije. Prema preliminarnim procjenama, smanjenje troškova goriva za oko 30% povećava se i ubrzava tempo gospodarskog rasta za 0, 5 postotnih bodova. Pad cijena od 10% potiče rast BDP-a zemalja koje uvoze „crno zlato“ za najmanje 0, 1–0, 5 postotnih bodova. Države rješavaju proračunske probleme i poboljšavaju vanjsku trgovinu. Kina od 10% pada troškova goriva ubrzava gospodarski rast za 0, 1 - 0, 2% zbog činjenice da nafta u toj zemlji čini samo 18% ukupne potrošnje energije. Situacija povoljno utječe na Indiju i Tursku, Indoneziju i Južnoafričku Republiku, potiče vanjsku trgovinu i smanjuje inflaciju. Prednosti kolapsa na tržištu osjetile su mnoge zemlje EU s oslabljenim gospodarstvima i većina zemalja Istočne Europe.
Jesu li zemlje OPEC-a pogođene situacijom?
Unatoč činjenici da bi u cilju uklanjanja proračunskog deficita u zemljama OPEC-a, cijene nafte trebale biti između 120 i 136 dolara, opća situacija nije postala sudbonosan udarac ekonomijama. Zapravo, troškovi proizvodnje goriva u zemljama članicama OPEC-a ostaju na razini od 5-7 dolara. Kako bi blokirala visoku javnu javnu potrošnju, vlada bi zadovoljila cijenu marke Brent u regiji od 70 dolara. Odbijanje smanjenja proizvodnje goriva može se objasniti ne tajnim zavjerama, već iskustvom iz prošlosti. Kada su zemlje 1980.-ih i 1990-ih napravile ustupke kako bi usporile pad cijena, bile su prevarene i njihovi tržišni segment vrlo su brzo zauzeli konkurenti. Pad ekonomija je vrlo jak u vezi sa situacijom u svijetu, ali to se ne može nazvati fatalnim. Države nastavljaju podržavati njihovu politiku, prema kojoj se planira povećati godišnja proizvodnja goriva za najmanje 30%.
Koje promjene očekuju stručnjaci?
Razmatrajući pitanje tko ima koristi od pada cijena nafte, stručnjaci se usredotočuju na činjenicu da su od okolnosti najviše koristi imale najrazvijenije zemlje i Kina. Štoviše, situacija zauvijek neće biti u statičkom stanju, jer je u ovom trenutku gorivo jako podcijenjeno. Njegova stvarna vrijednost trebala bi biti unutar 100 USD. U sljedećih nekoliko godina, dok se svjetska ekonomija ne uravnoteži, tu cijenu ne treba očekivati. Edward Morse, koji predvodi Odjel za globalnu analizu tržišta Citigroup, kladi se na cijene u rasponu od 70 do 90 dolara po barelu. Prema njegovom mišljenju, upravo će ta cijena omogućiti nerazvijenim zemljama da uhvate korak s njihovim razvijenim konkurentima obustavljajući njihov razvoj zbog smanjenja prihoda od prodaje goriva. Cijena nafte tijekom godina pokazuje da je sada red da mlade države zauzmu pozicije na svjetskom tržištu.
Prognoze najvećih agencija za ocjenjivanje na svijetu
Prognoze za budućnost u pogledu cijene nafte u rubaljima i dolarima nisu se bitno razlikovale od različitih stručnjaka. Predstavnici Morgan Stanley Investment Banke natječavaju se za 70 dolara po barelu do kraja 2015. i 88 dolara do kraja 2016. godine. Prognoza se temelji na odbijanju zemalja OPEC-a da smanje proizvodnju goriva. Agencija Fitch rejting predstavila je optimističnije prognoze. Njeni predstavnici razgovaraju o cijeni od 83 dolara do kraja godine i cijeni od 90 dolara za 2016. godinu. To je zbog očekivanog smanjenja ekonomija nerazvijenih zemalja na 4%, što mnogi drugi stručnjaci mogu izazvati. Većina stručnjaka slaže se s mišljenjem kolega i situaciji pridaje pravi tečaj dolara. Cijena nafte dugoročno će iznositi najmanje 100 dolara, a glavni razlog za to je sustavno iscrpljivanje polja goriva s niskom profitabilnošću i porast broja automobila u svijetu.
