Nakon Drugog svjetskog rata Ujedinjene su nacije glavna organizacija o čijoj je djelatnosti, ma koliko pompozno zvučalo, svijet. Ujedinjeni narodi raspravljaju o svim glavnim problemima našega vremena, a strane u sukobu pokušavaju postići konsenzus, sugerirajući uporabu diplomatskih, a ne prisilnih metoda. Koji je organ najvažniji u cijelom UN-u? Opća skupština je srce ove zloglasne organizacije.
Što je ovaj organ?
To je naziv glavnog foruma za sastanke. Njegova je osobitost da samo ovdje sve zemlje svijeta koje imaju svoje predstavnike u UN-u mogu raspravljati o najoštrijim međunarodnim problemima u multilateralnom formatu. Za što je odgovorna ova komponenta UN-a? Opća skupština igra ključnu ulogu u uspostavljanju i razvoju međunarodnog prava.
Kako to djeluje?
O pitanjima se raspravlja na sjednicama. Nakon svakog od njih donosi se rezolucija na temelju obrađenih tema. Da bi se nacrt rezolucije odobrio, potrebno je da barem 50% svih delegata glasa za njegovo usvajanje. Nekoliko je stvari koje treba razmotriti. Prvo, što ovo tijelo UN-a može učiniti? Opća skupština donosi rezolucije, ali one nisu obvezujuće ili čak preporučujuće. Drugo, usprkos tome, nijedno od delegacija nije moglo staviti veto na donesene odluke.
Skupština je odobrena 1945. godine, kada je započeo čitav svijet, konačno shvativši svu tugu i užas koji su mnogi narodi proživjeli tijekom Drugog svjetskog rata. Povijesno gledano, najintenzivniji radovi provode se između rujna i prosinca. U načelu, ako je potrebno, članovi Skupštine mogu se sastajati i u drugim razdobljima, ako to situacija u svijetu zaista zahtijeva.
Tako su, prema Deklaraciji o ljudskim pravima, koju je Generalna skupština UN-a usvojila početkom prosinca 1948., konačno utvrđene osnovne norme univerzalnih ljudskih normi etike, morala i humanizma kojih se svaka država obvezuje pridržavati. Ovaj dokument, posebno, sadrži oštro odbacivanje bilo kakvog mučenja i ponižavanja općeg dostojanstva u odnosu na zarobljeno vojno osoblje.
Zašto je ovo tijelo UN-a potrebno?
Dakle, Ujedinjeni narodi (UN), čija rezolucija može zaustaviti mnoge negativne procese u svijetu, u svojoj internoj Povelji jasno pripisuju funkcije i ovlasti koje Skupština opisujemo:
- Njegova najvažnija funkcija je zajedničko razmatranje osnovnih načela održavanja mira i blagostanja. Njegove preporuke mogu se ticati apsolutno bilo kojih pitanja, a oružana sfera nije iznimka. Na temelju rezultata rasprave donosi se rezolucija koja u nekim slučajevima može biti i savjetodavne prirode.
- Također, članovi ovog tijela mogu otvoreno raspravljati o bilo kojem pitanju koje se na ovaj ili onaj način odnosi na stabilnost globalne geopolitičke situacije. Pored toga, Skupština može davati preporuke, osim ako je pitanje o kojemu je riječ u vidokrugu Vijeća sigurnosti UN-a.
- Stručnjaci Skupštine mogu pripremiti istraživačke metode i izravno ih provesti kako bi naknadno dali preciznije i korisnije preporuke. To se posebno odnosi na razvoj međunarodnog prava, kao i jamstva za poštivanje univerzalnih normi u svim sferama djelovanja svjetskih vlada.
- Ovo tijelo također može dati detaljne preporuke za sve situacije čiji nekontrolirani razvoj je prepun ozbiljnih preokreta i poremećaja odnosa između različitih naroda.
- Vijeće sigurnosti UN-a redovito dijeli izvješća sa svojim uredom. Skupština o njima može raspravljati, kao i davati razne komentare koje su prihvatile više vlasti.
- Vrlo važan zadatak Skupštine je usvajanje proračuna UN-a, kao i određivanje veličine doprinosa za svaku zemlju čiji su članovi članovi ove organizacije.
- Imenovati glavnog tajnika, kao i birati privremene članove u Vijeće sigurnosti (na temelju rezultata općeg glasanja).
Kojim redoslijedom se održavaju sjednice?
Svaku sjednicu otvara činjenica da predstavnici raznih država raspravljaju o najoštrijim i najvažnijim pitanjima koja su se nakupila od posljednjeg sastanka. Važno je napomenuti da istovremeno svi mogu otvoreno iznijeti svoje mišljenje i dobiti opsežne i detaljne odgovore. Svi se sastanci pažljivo evidentiraju radi njihove naknadne analize, na temelju kojih će se dati preporuke.
Zašto Ujedinjene nacije (UN) razmatraju sve te projekte? Rezolucija ovog tijela posvećena svim najvažnijim globalnim problemima nikada se ne usvaja od nule. Sve odluke UN-a mogu se provesti samo kao rezultat zajedničke rasprave u kojoj se u potpunosti raspravlja o svim najvažnijim pitanjima.
Tek nakon što svaka država iskoristi svoje glasačko pravo u općoj raspravi, započinje rasprava o pitanjima iz dnevnog reda suštinski. Treba napomenuti da ih može biti puno. Dakle, na relativno nedavnom sastanku pokazalo se da je na dnevnom redu gotovo 170 predmeta! Kako se raspravlja u ovom slučaju?
Činjenica je da se sama Skupština sastoji od šest odbora. Među članovima ove skupine dijele se glavna pitanja koja prolaze kroz sve faze rasprave. Na slijedećem plenarnom sastanku predsjedniku Skupštine daje se preliminarni nacrt rezolucije.
Prolazi kroz dodatnu raspravu. Ako bude odobren, barem 50% sastanka je finalizirano. Nakon toga, rezolucija Generalne skupštine UN-a može se u nekim slučajevima čak uputiti Vijeću sigurnosti. To se događa ako se dotakne posebno važnih i gorućih problema koji izravno prijete globalnoj stabilnosti.
Koje jedinice predstavljaju šest dodatnih odbora?
Budući da smo to pitanje već pokrenuli, trebalo bi ga dalje prepisati. Dakle, šest odbora uključuje sljedeće jedinice:
- Odjeljenje za svjetsko razoružanje i sigurnost. Sadrži sva pitanja koja na ovaj ili onaj način utječu na područja pretjerane uporabe oružja.
- Odbor za ekonomske i financijske probleme. Na njemu su posebno problemi gladi i siromaštva u zemljama Srednje Afrike.
- Odjel za humanističke znanosti i socijalnu politiku. Možda jedna od najvažnijih cjelina, jer se bavi poštivanjem ljudskih prava. Uz to, preporuke ovog odbora najčešće prihvaćaju Vijeće sigurnosti na razmatranje. To znači da se kao rezultat toga može dogovoriti rezolucija Generalne skupštine UN-a koja ima obvezujuće tumačenje.
- Četvrti dio je politika i pitanja povezana s dekolonizacijom na ovaj ili onaj način. Njegova je kompetencija izuzetno široka. Pored rješavanja zajedničkih političkih problema, članovi ovog odbora sudjeluju u financijskoj i socijalnoj pomoći onim državama koje su nekada bile kolonije nekih europskih sila.
- Odbor za administrativna pitanja i proračun. Uglavnom se bavi uredom, koji uključuje pitanja financiranja, tako da su prava Generalne skupštine UN-a u tom pogledu izuzetno velika.
- Šesti odbor, to je i odjel za pravo. Kao što je lako razumjeti, on je zauzet razvojem i usvajanjem normi međunarodnog prava. Također, ovaj odjel može nadgledati provedbu svojih preporuka.
Kakve se odluke mogu donijeti ovdje?
Svaka država iz Skupštine ima točno jedan glas. Odluke posebno važnih pitanja koja se izravno odnose na stabilnost i mir mogu se donijeti samo s najmanje 2/3 glasova za ili protiv. U ostalim slučajevima, rezolucije se mogu odobriti na temelju jednostavnog broja glasova (ali ne manje od 50%).
Opći odbor - sastav i glavne funkcije
Najvažniji odbor sastoji se od predsjedatelja i 21 zamjenika, koji su odgovorni za rad šest dodatnih odbora, kao i za opća organizacijska i administrativna pitanja. Prije je ovo tijelo obavljalo puno više funkcija, ali reforma Generalne skupštine UN-a značajno je smanjila njihov popis. Od sada uključuje sljedeće zadatke:
- Usvajanje dnevnog reda i dodjela tema dodatnim odborima u slučaju da ima previše pitanja.
- Opća organizacija rada i odgovornost za održavanje svih plenarnih zasjedanja Skupštine.
Kakva je uloga ove strukture u globalnoj sigurnosti?
70 Generalna skupština UN-a obilježena je govorom predsjednika Ruske Federacije V. V. Putina. U svom dugotrajnom govoru pokrenuo je mnoga izuzetno važna, ali vrlo osjetljiva pitanja. Konkretno, predsjednik Rusije više je puta nagovijestio da je centar "dominacije" u svijetu, čiji je glavni predstavnik govorio o "ekskluzivnosti", posljednjih godina općenito prestao odgovarati na odluke UN-a.
Zašto je to rečeno? Svakome koga je posljednjih desetljeća zanimala politika, bilo je jasno da je ruski vođa nagovijestio Sjedinjene Države. Invazija na Vijetnam, Libiju, bombardiranje Jugoslavije ranih 90-ih - sve je to počinjeno ili bez odobrenja Vijeća sigurnosti, ili je objavljeno unazad. Nije iznenađujuće da se posljednjih godina sve češće čuju mišljenja da je format Skupštine potpuno zastario, pa je cijelu organizaciju potrebno potpuno „rastaviti“. Ali je li zaista tako?
Da, organizacija ima određenih problema, ali oni nisu nestali nigdje od Lige nacija. Većina zemalja ipak sluša mišljenje Ujedinjenih naroda i provodi njihove mirovne inicijative. To pomaže očuvanju svjetskog poretka i sprečavanju transformacije manjih sukoba u uistinu velike ratove. Pa kako su povezana Generalna skupština UN-a i međunarodna sigurnost?
Zaključci i pregled nekih problema
Dakle, cijelo se vrijeme svog postojanja (od 1944. do 2016.) ovu organizaciju s pouzdanjem može nazvati najutjecajnijom na cijelom svijetu. Tako je deklaracija Generalne skupštine UN-a više puta bila u stanju spriječiti one sukobe u kojima su države koje su ih prvotno oslobodile potpuno zatrpane. Naravno, nije uvijek sve išlo tako dobro. Na primjer, iz sljedećeg arapsko-izraelskog sukoba izvučeni su sljedeći zaključci:
- Prvo, nažalost, u narednim desetljećima potpuno je iskorjenjivanje uzroka ovog rata jer uključuju duboke unutarnje suprotnosti svih naroda koji žive na ovim prostorima.
- Drugo, taj sukob neprestano otkriva kontradikcije i u Skupštini i u Vijeću sigurnosti UN-a: s jedne strane, država ima pravo na samoopredjeljenje, s druge - narod je slobodan u rješavanju teritorijalnih zahtjeva.
Na temelju tih podataka može se zaključiti da provedba takozvane mape puta, odnosno plana za rješenje određenog sukoba, mora uzeti u obzir sve značajke regije u kojoj se razvijao. Nažalost, daleko od svih zasjedanja Generalne skupštine UN-a dotaknule su se ovog bolnog problema.
Činjenica da strane u sukobu uopće ne vjeruju u odluke UN-a također je vrlo teško riješiti ovaj problem. Ponekad samo utjecaj posrednika koje predstavljaju Sjedinjene Države ili Ruska Federacija pomaže u sprečavanju ozbiljnih posljedica, dok Arapi i Izraelci praktički ne slušaju mišljenje samog UN-a. Kako se iz ovog zastoja može pronaći izlaz?
Ovdje organizacija mora pokazati određeni stupanj fleksibilnosti. Predložene rezolucije o izraelskom pitanju skup su kompromisa koje su usvojile zemlje zbog kojih su problemi u ovoj regiji uglavnom ravnodušni. U tako osjetljivoj situaciji, kako sugeriraju neki UN-ovi stručnjaci, ne treba slušati bezlično mišljenje većine, već odluke zemalja koje su izravno uključene u ovaj sukob.
