Abulfaz Gadirgulu oglu Elchibey (Alijev) je azerbejdžanska državna, politička i javna ličnost. Disident i vođa Narodne fronte Azerbejdžana - Azerbejdžanskog pokreta za narodno oslobođenje. Bio je drugi predsjednik Republike Azerbejdžan (od 1992. do 1993.), ali prvog koji je izabrao narod Azerbejdžana demokratskim izborima.
Biografija Abulfaza Elchibeyja
Abulfaz Gadirgulu oglu rođen je 24. lipnja 1938. u selu Kalyaki, okrug Ordubad, Nakhichevan autonomne republike. Završio je srednju školu na broju 1 u Ordubadu.
1957. upisao je Državno sveučilište u Azerbejdžanu na katedri za arapsku filologiju. Nakon što je diplomirao 1962. godine, Abulfaz Elchibey se zaposlio kao prevoditelj u bakujskoj podružnici Instituta za hidrodinamiku SSSR-a. U siječnju 1963. poslan je na poslovno putovanje u Egipat, gdje je ostao do listopada 1964. godine. Po povratku upisao je postdiplomsku školu na Državnom sveučilištu u Azerbejdžanu, koju je uspješno diplomirao 1968., stekavši zvanje kandidata povijesnih znanosti.
Abulfaz Elchibey bio je predavač na Odjelu za povijest azijskih i afričkih zemalja od Azerbejdžanskog državnog sveučilišta od 1968. do 1975.
Znanstvena djelatnost
Abulfaz Alijev, koji poznaje slojeve književnog i modernog arapskog jezika, temelje islama, znanosti, povijesti, filozofije i kulture istočnih zemalja, proveo je vrlo vrijedna znanstvena istraživanja u području historiografije i orijentalnih studija. Tijekom života objavio je više od 40 znanstvenih radova, među kojima su:
- "Izgled Ahmeda Ibn Tuluna i država Tulunida";
- "Degradacija i podjela abasitskog kalifata";
- "Ahmed Tantarani Maragi i njegova Tantraniya" i tako dalje.
Abulfaz Gadirgulu oglu napisao je i nekoliko knjiga koje su zbirka novih ideja: "Država tolunogulara (868-905)" i "Na putu ka Ujedinjenom Azerbejdžanu".
Politička aktivnost drugog predsjednika Azerbejdžana
Abulfaz Elchibey borio se s politikom sovjetskog režima još od svojih studentskih godina: stvarao je tajne studentske udruge i pokušao široko širiti ideje slobode. Istodobno je promovirao ideju o ujedinjenom Azerbejdžanu.
U siječnju 1975. Odbor za državnu sigurnost Azerbejdžana uhapsio ga je pod optužbom za nacionalističku i antisovjetsku propagandu i zatvorio ga u zatvor do 17. srpnja 1976. godine. Ali uhićenje mu nije promijenilo put.
Godine 1988. Abulfaz Elchibey stvorio je Narodni pokret i postao jedan od njegovih vođa. Zahvaljujući samouvjerenoj borbi Narodnog pokreta, 18. listopada 1991. godine usvojen je zakon o neovisnosti Azerbejdžana.
8. lipnja 1992. u Azerbejdžanu, prvi put u svojoj povijesti, demokratski je izabran predsjednik. Abulfaz Gadirgulu oglu učinio je mnogo da uspostavi demokratiju u zemlji, pretvori Azerbejdžan u suverenu državu i poboljša blagostanje cjelokupnog azerbejdžanskog naroda.
Rezultati vladavine Abulfaza Elchibeyja
- Devizne rezerve Narodne banke povećane su više od 100 puta i dostigle su 156 milijuna američkih dolara.
- Deficit državnog proračuna nije premašio 5 posto.
- U opticaj je uvedena nacionalna valuta Azerbejdžana, manat, koja je dugo zadržavala početnu točku od 1:10 prema rublje.
- Zakoni su doneseni o političkim strankama, javnim organizacijama i medijima. Na temelju tih zakona registrirano je do 30 političkih stranaka, više od 200 javnih organizacija i više od 500 medija.
- Počele su radikalne reforme za provedbu zakona.
- U Azerbejdžanu su po prvi puta održani višestranački parlamentarni izbori.
- Pomoć je pružena malim poduzećima. Usvojeni su mnogi različiti zakoni i uredbe o liberalizaciji trgovine, iznajmljivanju nezavršenih zgrada, razvijeni su programi poduzetništva, privatizacije i poljoprivrede. Dakle, zemlja je stvorila idealnu pravnu osnovu za provedbu ekonomskih reformi i učinila prve korake u tom smjeru. Otvorile su se tisuće privatnih poduzeća, deseci neovisnih banaka i tako dalje.
- Znatno je učinjeno na privlačenju stranog kapitala u ekonomiju Azerbejdžana.
- Značajne reforme u znanosti, obrazovanju i kulturi.
- Zemlja je prešla na latinicu.
- U roku od godinu dana doneseno je 118 zakona i 160 rezolucija.
- Izdana je uredba o nacionalnim manjinama i etničkim grupama koja im je osigurala financijsku pomoć i mogućnost korištenja radija i televizije.
Narod je jako volio svog nacionalnog vođu, ali, unatoč tome, bilo je i onih koji su ga htjeli svrgnuti: kao primjer možemo navesti Abulfaza Elchibeya i Emina Millija, koji su o njemu nepristrano govorili.
Predsjednička se ekonomska politika fokusirala uglavnom na dva cilja:
- Zaštititi državno gospodarstvo od kolapsa i spriječiti pljačku državne imovine, ojačati radnu disciplinu, odgovornost službenika prema državi i zaštitu javnog bogatstva.
- Da se postigne formiranje tržišne ekonomije u republici putem liberalnih ekonomskih reformi. Za to su stvoreni Odbor za državnu imovinu, Državni odbor za antimonopolsku politiku i poduzetništvo, Ministarstvo gospodarstva, Zemaljski odbor i druga državna tijela.
