Uloga države u gospodarstvu pitanje je koje je središnje kako u praksi tako i u teoriji. U isto vrijeme, osnovni pristupi koje su neke znanstvene škole predlagale u rješavanju ovog problema imaju značajne razlike. S jedne strane, liberalni ekonomisti drže se stava minimalizma uloge države u regulaciji ekonomije. A neke znanstvene škole opravdavaju potrebu aktivne državne intervencije u tržišne procese. Prilično je teško pronaći optimalnu skalu državne regulacije. Stoga iz povijesti proizlazi da su u nekim zemljama postojala razdoblja u kojima su prevladavala i prvo i drugo gledište.
Uloga države u gospodarstvu određuje se time što je smatramo subjektom upravljanja, osiguravajući organizaciju funkcioniranja svih elemenata društveno-ekonomskog sustava. Država, djelujući kao javni predstavnik u cjelini, uspostavlja pravila za interakciju ostalih gospodarskih subjekata s provedbom kontrole radi poštivanja istih.
Uloga države u tržišnom gospodarstvu svodi se na prioritetno pravo prisile, zakonski određeno. Svoju primjenu nalazi u obliku sustava sankcija koje se primjenjuju u slučaju kršenja postojećeg zakonodavstva u obliku odgovarajućeg regulatornog akta. Kada se razmatra uloga države u drugom aspektu, može se vidjeti njezin odraz u obliku ravnopravnog poslovnog subjekta istodobno s privatnim poduzećima, jer oni proizvode neke vrste robe ili pružaju usluge u osobi poduzeća.
Mjesto i uloga države u ruskoj ekonomiji iz perspektive praktične primjene može se razmatrati na temelju njezine interakcije s tržišnim mehanizmom. Državno uređenje gospodarstva potrebno je kada dođe do situacije u kojoj rezultat tržišnih snaga nije dovoljno učinkovit od položaja društva. Drugim riječima, državna intervencija u gospodarstvo prepoznata je opravdana samo ako tržište ne osigurava optimalno korištenje resursa iz javnog interesa. Te se situacije nazivaju tržišni neuspjesi, koji uključuju:
- Donošenje zakonodavnih akata i kontrola nad njihovim provođenjem i poštivanjem imovinskih prava ugovornim obvezama.
- raspodjela resursa i pružanje javnih dobara u samom proizvodnom procesu tih resursa. Javna dobra karakteriziraju određena svojstva. Prvo, takozvana nekonkurentnost, u kojoj se nedostatak konkurencije između potrošača za pravo na korištenje tih davanja objašnjava povećanjem broja potrošača bez smanjenja korisnosti koja je na raspolaganju svakom od njih. Drugo, neekskluzivnost, koja predviđa ograničenje pristupa pojedinog potrošača ili cijele grupe koristima zbog poteškoća.
Uloga države u gospodarstvu ne ovisi samo o objektivnim čimbenicima, već ih može odrediti i neki politički procesi ili javni izbor. Istovremeno, u nekim liberalnim zemljama utjecaj države na gospodarstvo ne može se ograničiti samo na nadoknadu za tržišne neuspjehe tradicionalne vrste.
Treba napomenuti da ulogu države u mješovitoj ekonomiji karakterizira neučinkovitost ne samo tržišne komponente mehanizma. Izvjesno proširenje regulatorne funkcije države i obujma resursa pod njenom kontrolom, iznad određene granice, negativno utječe na ekonomsku situaciju.
