Filozofija nije mogla nastati sama od sebe. Njenom rođenju kao znanosti prethodili su drugi oblici ljudske svijesti koji su postojali i prije. Štoviše, stupanj dominacije drugih vrsta i oblika, koji su objedinjeni zajedničkim nazivom "mitologija", traje dulje povijesno razdoblje zbog činjenice da se vraća u dubine ljudske povijesti.
Filozofija i mitologija dijelovi su jedne cjeline, jer je prva formirana na temelju stečenog iskustva druge.
Činjenica je da je mitološka svijest najstariji oblik svijesti kao takve. Ova vrsta povijesnog oblika kombinira zbirku tradicija. Oni su u odgovarajuće vrijeme bili temelj čitave ljudske svijesti.
Mit je glavni strukturni element ovog oblika percepcije bića. Filozofija i mitologija imaju jedan korijen, to je ova drevna legenda, čija je suština ne manje stvarna od mnogih teorija u znanosti. Činjenica je da su svi mitovi implementacija logike ponašanja, a ne a priori zaključci. Međutim, budući da su oni temelj postojanja prije tisućljeća, postoje značajne razlike između modernih znanstvenih pristupa i povijesne prošlosti.
Dakle, prva razlika između filozofije i mitologije jest u tome što svijest koja je u pozadini drugog oblika nije teorijska, već razvijena na temelju praktičnih ideja mnogih generacija, njihovog iskustva i svjetonazora. Sve su glavne strukturne jedinice neraskidivo povezane i predstavljaju jedinstveni sustav. Nadalje, napominjemo da će ta preplitanja pojmova u kasnijim znanstvenim teorijama zauzeti suprotne položaje (na primjer, fantazija i stvarnost, stvar i riječ, stvaranje i njegovo ime).
Filozofija i mitologija međusobno se razlikuju po tome što u mitu nema kontradikcije, dok u svim prosudbama filozofa središnje mjesto zauzima pozicioniranje pojava.
Uz to, postoji koncept kompletnog genetskog odnosa svih bića na zemlji, iako će se u budućnosti takva percepcija smatrati mišljenjem koje nema logiku i značenje.
Imajte na umu da je sve sveto i sveto nepoznato filozofiji. Presude se temelje na pretpostavkama koje imaju manje ili više stvarnu osnovu. Ali u mitologiji bi se cijeli život trebao temeljiti na onim postulatima koji su se zavještavali precima. Ova svijest je tuđa senzaciji kretanja vremena, o čemu svjedoči podjela povijesti života na zemlji na dva razdoblja: ere "zlatnog doba" (ljudi su u to vrijeme bili savršeni) i "profane" ere (moral je potpuno pokvaren).
Mit je sustav znakova, koji se temelji na slabom razvoju apstraktnih oblika, metafora i emocionalnosti. Međutim, filozofija i mitologija povezane su upravo s tim pojmovima, jer takva percepcija ljudskog i svjetskog života ne može nestati kao rezultat povijesnog razvoja. Činjenica je da teorija postaje nužan atribut ljudskog života kada postoji osjećaj nezadovoljstva iskustvom i želja za razumijevanjem svijeta bez uključivanja u praktične temelje. Filozofija se temelji na misli koja ne uvodi svoje korijene u tradicije i legende. Ona ne podržava vjeru u svoje teorije, već dokaze.
Dakle, filozofija i mitologija, čije sličnosti i zaista postoje, djeluju neraskidivo i sinkrono. Oba povijesna smjera temelje se na takozvanom iznenađenju koje pruža poticaj za daljnje znanje. Ispada da mitologija u sebi nosi samoopaženo iznenađenje, koje se mora samo prihvatiti. Ali nakon ove faze, filozofija započinje vrijeme spoznaje i traženja dokaza za jedan ili drugi koncept.
Općenito, filozofija je racionalizirani oblik mitologije.
