Shinzo Abe (rođen 21. rujna 1954., Tokio, Japan) je japanski političar koji je dva puta obavljao funkciju premijera Japana (2006.-07. I 2012.). Istaknuti političar koji je provodio i političke i ekonomske reforme.
Shinzo Abe Biografija
Aktualni premijer Japana član je istaknute političke obitelji. Njegov djed, Kishi Nobusuke, obnašao je dužnost premijera Japana od 1957. do 1960. godine, a njegov rođak Sato Eisaku obnašao je tu funkciju od 1964. do 1972. Nakon što je diplomirao na Sveučilištu Seikey u Tokiju (1977), Abe se preselio u Sjedinjene Države, gdje je studirao politologiju na Sveučilištu Južna Kalifornija u Los Angelesu. 1979. vratio se u Japan i pridružio se kompaniji Kōbe Steel, Ltd. Nakon toga, postao je aktivni član Liberalno demokratske partije (LDP), a 1982. počeo je raditi kao tajnik svog oca Abe Shintaroa, koji je bio ministar vanjskih poslova Japana.
Politička karijera
Abe je 1993. godine zauzeo mjesto u donjem domu Sejma (parlamentu), a zatim je zauzeo brojne vladine položaje. Dobio je veliku podršku zbog svog tvrdog stava prema Sjevernoj Koreji, posebno nakon što je 2002. otkriveno da je ona oteli 13 japanskih državljana u 1970-im i 80-ima. Abe, koji je tada bio zamjenik glavnog tajnika kabineta, vodio je sljedeće pregovore. 2003. godine imenovan je glavnim tajnikom LDP-a. Zbog vremenskog ograničenja, premijer i čelnik LDP-a Koizumi Junichiro bio je prisiljen napustiti svoje mjesto 2006. godine, a Abe ga je uspio zamijeniti na obje funkcije. Abe je postao prvi premijer zemlje rođen nakon Drugog svjetskog rata i najmlađi političar na toj funkciji nakon rata.
Vanjska politika
Što se tiče vanjske politike, Shinzo Abe je s konzervativnim pogledima nastojao ojačati veze sa Sjedinjenim Državama i voditi uporniju vanjsku politiku. Abe je podržao sankcije Ujedinjenih naroda protiv Sjeverne Koreje nakon nuklearnih testova zemlje i uveo niz jednostranih sankcija Sjevernoj Koreji, uključujući zabranu svih posjeta japanskim lukama sjevernokorejskih plovila. Obećao je i reviziju poslijeratnog ustava zemlje, koji je strogim ograničenjima nametnuo oružane snage.
Šinzo Abe Domaća politika
U unutarnjim poslovima premijer je obećao jačanje sustava mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. Međutim, njegova vlada ubrzo se uplela u niz javnih i financijskih skandala. Pored toga, administracija je kritizirana zbog sporog reagiranja na izjavu da je vlada desetljećima zlostavljala mirovinske račune milijuna građana. U srpnju 2007. stranka LDP izgubila je većinu u gornjem domu koalicije koju je vodila Demokratska stranka Japana (DPJ), a u rujnu je Shinzo Abe najavio da će podnijeti ostavku. Naslijedio ga je Fukuda Yasuo.
Zadržao je svoje mjesto u donjem domu Sejma, ali nekoliko godina ostao je politički miran, posebno nakon što je koalicija predvođena DPJ-om preuzela kontrolu nad vlašću 2009. godine. Međutim, sve se promijenilo kada je u rujnu ponovno izabran za vođu LDP-a. Jedna od njegovih prvih akcija bila je posjeta svetištu Yasukuni u Tokiju, spomen-obilježju palim vojnicima, gdje su također pokopani ljudi osuđeni za ratne zločine tijekom Drugog svjetskog rata. To je izazvalo velike proteste drugih zemalja u azijsko-pacifičkoj regiji i daljnju polemiku oko njegovih stavova o suverenitetu otoka Tihog oceana, koji su osporili Kina i Japan, kao i oko njegovog stava u korist revizije pacifizma u japanskom ustavu. Međutim, LDP je postigla zapanjujuću pobjedu na izborima 16. decembra 2012. 26. prosinca nova je većina LDP-a u domu, koju su podržali članovi stranke Komeito, naklonjena Abeu za premijera. Zamijenio je Noda Yoshihiko iz DPJ-a, koji je tog dana podnio ostavku.
Ekonomski program
Japanski premijer Shinzo Abe brzo je pokrenuo ambiciozan gospodarski program osmišljen kako bi potaknuo dugovječno japansko gospodarstvo i pomogao ubrzati oporavak sjeveroistočnog područja Honshu (Tohoku ili Ou), razorenog zemljotresom i cunamijem 2011. godine. Program, koji je brzo nazvan "Abenomika", uključivao je mjere poput povećanja inflacije za smanjenje jena u odnosu na američki dolar i druge strane valute, kao i povećanje novčane mase i vladine potrošnje na velike projekte. Vlada Abe dobila je veliki politički zamah na izborima u srpnju 2013. za gornji dom Sejma, kada su kandidati iz LDP-a i njegovih saveznika iz Komeita dobili dovoljno mjesta da im garantiraju većinu u toj kući.
Čini se da je ekonomski program Shinzo Abe-a djelovao u početnoj fazi, sa značajnim rastom u 2013. i prvoj polovici 2014. godine te naknadnim padom nezaposlenosti. Međutim, druga faza troročnog povećanja nacionalnog poreza na potrošnju (koju je u aprilu 2014. uvela vlada pod vodstvom DPJ) pridonijela je naglom padu japanske ekonomije tijekom ostatka godine. Do pada je zemlja pala u recesiju, a Abeova ocjena odobravanja pala je. Odlučio je raspustiti donji dom i raspisati hitne parlamentarne izbore 14. prosinca 2014. Abe i LDP pobijedili su s velikom razlikom. Istovremeno, jamčio je da će zadržati kabinet premijera. Birači, međutim, nisu bili baš oduševljeni, a njihov broj bio je rekordno mali.
Ustavna reforma
Nakon velike pobjede na izborima za LDP, uprava Shinzo Abea aktivno se uključila u reviziju japanskog ustava. 2014. godine vlada je odobrila preispitivanje takozvane mirovne klauzule ustava, koja je postavila fazu za odobravanje zakona u svibnju 2015., koji bi olakšali uporabu vojne sile Japana u slučaju da zemlja napadne ili prijeti. Ti su računi naknadno proslijeđeni donjem domu u srpnju i gornjem domu u rujnu.
