Jedan od najvažnijih pokazatelja stanja banke je likvidnost njenih resursa. Visoka razina ovog pokazatelja znači da je ova financijska institucija u mogućnosti podmiriti svoje obveze u tekućem i budućem razdoblju. Kada likvidnost banke, a samim tim i solventnost, opadne, tada je potrebno refinanciranje. To znači da Središnja banka države mora izdvojiti dodatna sredstva zajedno sa zainteresiranim investitorima.
Osnove stabilnosti financijskog sustava
Zadatak bilo koje Središnje banke je pravovremeno zabilježiti vremenski jaz u likvidnosti banke, analizirati ga i, ako je potrebno, pronaći sredstva za njegovu likvidaciju. Refinanciranje je postupak koji vam omogućuje:
- Osigurati kontinuitet namirenja u nacionalnom sustavu gospodarstva jamčeći likvidnost svake pojedine banke.
- Praćenje stanja na monetarnom tržištu postavljanjem kamatnih stopa.
No, važno je razumjeti da refinanciranje nije stalan izvor dodatnih novčanih sredstava za financijske institucije. Središnja banka nije zainteresirana za redovitu podršku problematičnim financijskim institucijama. Stoga svaka banka treba težiti privlačenju dodatnih sredstava novih klijenata i dioničara.
Osnovna načela kompetentnog refinanciranja
Da bi osigurala stabilnost monetarnog sustava države, Centralnu banku, kada osigurava dodatna sredstva drugim financijskim organizacijama, treba voditi sljedećim odredbama:
- Preliminarno utvrđivanje limita i volumena kreditiranja.
- Refinanciranje banaka treba biti u skladu s ciljevima odobrene monetarne politike.
- Financijska institucija koja je u potrebi trebala bi imati dug prema Središnjoj banci i biti u mogućnosti vraćati zajam u budućnosti.
- Dostupnost pouzdanog pružanja dodatnih sredstava.
- Točan iznos zajma koji odgovara vrijednosti osiguranja.
- Stopa refinanciranja ne može biti niža od diskontne stope.
Vrste kredita
Refinanciranje je posljednja šansa za većinu banaka. S Centralnom bankom kontaktiramo kada su iscrpljene sve druge metode privlačenja besplatnih novčanih sredstava, a dug prema klijentima i dalje ostaje. Postoje dvije glavne vrste zajmova: regulatorni i posebni. Prve su stalni financijski instrumenti i koriste se za kontrolu stanja na novčanom tržištu. Posebni zajmovi koriste se za stabilizaciju situacija s nedostatkom likvidnosti u pojedinim bankama. Da bi regulirala tržište, Središnja banka također može koristiti transakcije otkupa i zamjene.
Funkcijski mehanizam
Refinanciranje je postupak koji izgleda ovako:
- Banka ima problema sa solventnošću.
- Središnja banka analizira situaciju i donosi odluku o odobravanju zajma, primjerice, u iznosu od 10 milijuna dolara na godinu dana.
- Komercijalna banka pozajmljuje novac svojim kupcima po višoj kamatnoj stopi od stope refinanciranja.
- Na kraju mandata vraća 10 milijuna uz bonus Centralne banke.
- Novac primljen kao rezultat ove operacije preraspodjeljuje se i povećava solventnost banke.
Središnja banka ne djeluje izravno sa stanovništvom, jer bi u tom slučaju milijuni malih zajmoprimaca trebali biti kontrolirani. Stoga komercijalne banke djeluju kao posrednici između njega i običnih ljudi.
Stopa refinanciranja
Prema saveznom zakonu "O središnjoj banci Ruske Federacije", Središnja banka može osigurati dodatna sredstva za određeno razdoblje na povratnoj osnovi kreditnim organizacijama za rješavanje problema s likvidnošću. Stopa refinanciranja je alat putem kojeg se prate kamate na depozite i kredite. Njegov pad je koristan zajmoprimcima, dok ulagači gube dio svojih prihoda. Refinanciranje središnje banke provodi se po stopi koja je utvrđena ili odabrana na temelju tržišnih mehanizama.
Ocijena kamata
Prije 2010. godine, maksimalni iznos priznat kao trošak bio je jednak sljedećoj vrijednosti: stopa refinanciranja * 1.1. Sada je drugi faktor povećan na 1, 8 za zaduživanja u rubljama. Ako se tijekom trajanja ugovora o kreditu jedan od pokazatelja promijeni, potrebno je izvršiti dvostruki izračun. Što se tiče ugovora koji koriste devize, ovdje se ne koristi stopa refinanciranja. Maksimalna razina koja se može smatrati troškom je 15%.
