Razvoj tržišne ekonomije ne izgleda ravno, gdje sve ide jednoliko i stabilno. Obično doživljava redovne uspone i padove koji su zaključani u uzastopne faze. Ciklička priroda razvoja gospodarstva očituje se u fluktuacijama stanja, koje je periodično.
Ekonomski ciklus i njegove faze
Teorija cikličkog razvoja gospodarstva opisana je u svakom udžbeniku o specijaliziranom predmetu. Industrijska razdoblja analizirali su poznati znanstvenici poput Joseph Kitchin, Clement Jugliar i Simon Smith Smith. Ustvrdili su da je ekonomski ciklus promjena u poslovnoj aktivnosti u ekonomskom sustavu, koju karakterizira valovanje i vremenski interval između istog stanja na tržištu.
U ekonomskom ciklusu postoje četiri faze:
- Vrhunac (uspon). Proizvodnja energije se proširila: na tržištu se nude novi proizvodi i usluge. Stanovništvo je zauzeto, ima povećanje prihoda.
- Recesija (kompresija). Proizvodnja postepeno opada, odnosno potrošnja, ulaganje investicija, BDP i profit opadaju.
- Recesija (kriza). Ekonomija je dosegla dno i već je neko vrijeme u takvom stanju.
- Revival. Proizvodnja raste, donosi prihod.
Ciklična priroda ekonomije određene zemlje možda se ne podudara sa sličnim procesom na razini svjetske ekonomije ili makroekonomije uopće.
Unutarnji uzroci
Posljedice cikličkog razvoja gospodarstva pojavljuju se na razini iskustva. Uostalom, svaka nova faza nije kopija prethodne: čovječanstvo uči na greškama i čini promjene tijekom sljedećeg razdoblja. Naravno, na ciklička događanja uvelike utječu događaji i politika u zemlji. Postoje takvi unutarnji čimbenici koji se prikazuju na državnoj ekonomiji:
- Smanjena proizvodnja zbog prekomjerne proizvodnje. Oni su postavljeni na malu potražnju zbog velike dostupnosti i visokih cijena. Zapravo, ponuda nadmašuje potražnju.
- Nove stavke. Na primjer, s pojavom računala na tržištu, proizvođači pisaćih strojeva počinju zatvarati posao ili prenose kapital za razvoj drugih industrija.
- Monetarna politika. Oslobađanje ogromne količine novca stvara inflaciju, dok njihova nedovoljna dostupnost dovodi do pada proizvodnje i smanjenja ulaganja.
Unutarnji razlozi uključuju demografsku situaciju, razvoj socijalne sfere, razinu obrazovanja, kulturu u zemlji i tako dalje. Svi ti čimbenici prikazani su i na životnom standardu običnih građana.
Vanjski utjecaj
On također igra važnu ulogu. Vanjski uzroci cikličkog razvoja gospodarstva uključuju:
- Vojna akcija. Tijekom oružanog sukoba, gospodarstvo se obnavlja na novom "valu" - puštanju streljiva i opreme za borce. Uključeni su dodatni rad i resursi. Kad se rat završi, slijedi recesija.
- Inovacija. Oni imaju veliki utjecaj na cijene, investicije, potražnju i potrošnju.
- Utjecaj ostalih faktora. Na primjer, to može uključivati skokove na globalnoj razini cijena nafte.
Vanjski faktori gospodarskog razvoja mogu uključivati međunarodnu politiku, koju se vlada pridržava, kao i diplomatske odnose države i njezinu aktivnost na svjetskom tržištu. Kombinacija unutarnjih uzroka i podražaja izvana oblikuje atmosferu u kojoj se nalazi gospodarstvo, oni također izravno proporcionalno utječu na njezinu razinu i kvalitativnu komponentu. Jasno je da je ciklična priroda gospodarstva „ugrađena“ u ovaj složen proces i da je u potpunosti ovisna o njemu.
Ekonomija i rat
Politički puč, građanski sukob ili invazija druge zemlje na teritoriju vlasti - sve to uvijek dovodi do ljudskih, humanitarnih i ekonomskih gubitaka. Oružani sukobi tisućama godina nisu slomili niti jedno gospodarstvo, ali 20. stoljeće pokazalo se najambicioznijim i destruktivnijim. Dva svjetska rata i jedan građanski rat šokirali su više država: mnogi ljudi su umrli, tvornice i tvornice su uništene eksplozijama. Građani su patili od gladi i nedostatka zaklona nad glavom, jer su sve snage bile posvećene proizvodnji granata, tenkova i mitraljeza.
Rat i ekonomija su nespojivi pojmovi. Grozni udar prvog uništava sva dostignuća drugog. U svjetskoj povijesti nema primjera kada bi država, u stanju oružanog sukoba, podržavala gospodarstvo na visokom nivou i nije trebalo ništa. Istovremeno, građanski ratovi su posebno opasni: brutalniji i razorniji ne samo za gospodarstvo, već i za sam narod. Kad brat s oružjem u ruci ode prema bratu, to je popraćeno posebno izraženom agresijom i mržnjom, što izravno utječe na razinu uništenja, uključujući i ekonomsku.
Primjer Libije
Analizirajmo kako se rat odrazio na život Libije. Oružani sukob u ovoj zemlji traje od 2011. godine: između sljedbenika ubijenog državnog vođe Muammara Gadafija i jedinica Nacionalnog prijelaznog vijeća. Tijekom sukoba tijekom posljednje četiri godine umrlo je 50 tisuća ljudi, 10 puta više izbjeglica. Broj se i dalje povećava. Procjene ekonomske štete variraju: MMF govori o 7, 7 milijardi dolara, neke konzultantske tvrtke inzistiraju na 15 milijardi dolara. Naftna industrija, koja je procvjetala i bila glavni pokretač, izgubila je 50 milijardi dolara.
Budući da su vanjski uzroci cikličkog razvoja gospodarstva prije svega ratovi, može se zaključiti kako je ovaj faktor utjecao na situaciju u ovom slučaju. S razvojem masovnih prosvjeda, oduzimanjem moći poduzeća, oružanim bitkama i bombardiranjem, ekonomija je pala na dno svog razvoja. Ekonomija se zapravo zaustavila: ljudi su izgubili interes za proizvodnju, sada im je glavni cilj postići istinu i preživjeti.
Uloga crnog zlata
Vanjski uzroci cikličkog razvoja gospodarstva uključuju takozvane naftne šokove - nagle skokove cijena proizvoda. Na primjer, 1973., ujedinjavanje država koje su dobavljači crnog zlata na svjetsko tržište u jedan kartel OPEC-a dovelo je do povećanja troškova resursa. To je označilo početak najveće ekonomske krize u poslijeratnom razdoblju. U SAD-u je pad proizvodnje nastavljen dvije godine i iznosio je čak 5%.
OPEC uključuje sljedeće arapske zemlje: Katar, Kuvajt, Libiju, Siriju, Saudijsku Arabiju, Alžir, Irak, Egipat, Arabiju i Abu Dabi. Na općem vijeću odlučili su smanjiti zalihe goriva državama koje podržavaju izraelsku politiku. Na popisu su, osim Amerike, uvršteni i Japan i većina zemalja zapadne Europe. Ekonomije vodećih svjetskih sila, koje su ovisile o crnom zlatu, postale su depresivne, jer je cijena po barelu s 2-3 dolara porasla na 15. To je bilo prvi put u povijesti da se naftno oružje koristi u političke svrhe.
