Ekonomski rast Bjelorusije usko je povezan sa stanjem u Rusiji. Unatoč činjenici da je zemlja stekla suverenitet nakon raspada SSSR-a, tijesna suradnja gospodarstava dviju zemalja ostaje i tendencija negativnog utjecaja na slabljenje ruske rublje na stabilnost stanja u Bjelorusiji. To ne čudi, jer je za Bjelorusiju Rusija glavni partner u izvozu robe. Stopa inflacije u Bjelorusiji dugo je bila jedna od najviših.
Makroekonomski čimbenici koji utječu na inflaciju
Mnogi iz prve ruke znaju da cijene u Bjelorusiji neprestano rastu, a za stanovnike zemlje ta je činjenica već odavno aksiom. Teško je reći da bilo koji jedan razlog dovodi do čestih poskupljenja. Na porast cijena u ovoj zemlji, kao i u bilo kojoj drugoj, utječe kombinacija makro i mikroekonomskih čimbenika. Makroekonomski ili vanjski čimbenici su oni aspekti koji utječu na ekonomiju zemlje izvana i koji ne ovise samo o politici zemlje. Među njima su:
- ekonomska situacija u svijetu (situacija u svijetu u cjelini, naravno, utječe na ekonomiju zemalja. Na primjer, kriza 2008. koja je započela u Sjedinjenim Državama imala je značajan utjecaj na tržišta Rusije. Nakon toga Bjelorusija, izvoz je pao, proizvodnja je usporena, što je dovelo do kolapsa rublja u 2011. u Bjelorusiji i inflacija veća od 100%);
- obujam investicija (rast industrijske proizvodnje, obujam pruženih usluga ovisi o atraktivnosti zemlje za ulaganje stranog kapitala. Ako investicije dođu, BDP raste, stvaraju se povoljni uvjeti za prikupljanje kapitala, za povećanje plaća, pri čemu stopa inflacije ne prelazi prihvatljive vrijednosti);
- obujam izvoza i uvoza (ako zemlja izvozi manje robe nego što uvozi, to stvara proračunski deficit i utječe na inflaciju. Bjelorusija je mlada zemlja koja aktivno traži nove partnere i razvija svoj proizvodni potencijal);
- stabilnost nacionalne valute (ovisnost o drugim valutama, posebice o Bjelorusiji, o stabilnosti ruske rublje i privezanoj za dolar, nacionalna valuta zemlje u više je navrata podvrgnuta devalvaciji sa svim neugodnim posljedicama: poskupljenja, niže realne plaće u dolarima, nemogućnost besplatnih kupovna valuta).
Unutarnji ili mikroekonomski čimbenici
Među mikroekonomskim čimbenicima (unutarnji aspekti koji utječu na rast cijena i inflacija) mogu se razlikovati sljedeći:
- monetarna politika koju provodi vlada (država ima poluge utjecaja na promjene cijena, umjetno ih ograničavajući na određenu robu i proizvode, na primjer, u Bjelorusiji se određuju cijene društveno značajnih prehrambenih proizvoda: mlijeka, kruha, jaja itd.);
- monopolizam vlasnika velikih tvrtki (koristeći svoje pravo na jedinu tvrtku na tržištu, oni mogu slobodno određivati cijene, na primjer, mobilni operatori);
- izdavanje "praznog" novca, nezaštićeno izdanje (na primjer, s proračunskim deficitom države, novac se jednostavno tiska bez robne potpore, ova situacija se često pojavljuje u Bjelorusiji);
- dug države unutarnji i vanjski (zajmovi primljeni od drugih država i međunarodnih organizacija, kao i domaći zajmovi javnosti putem izdavanja obveznica, negativno se odražavaju na stopu inflacije. Zajmovi MMF-a i ruska pomoć glavni su izvori financiranja mlade bjeloruske ekonomije);
- pad količine proizvodnje, deficit (kao rezultat, količina robe postaje manja od količine novca: situacija je bila tipična nakon raspada SSSR-a, kada je bilo novca, a u trgovinama nije bilo ničega)
Ukupnost svih ovih parametara ogleda se u stopi inflacije u Republici Bjelorusiji. Budući da zemlja ima problema s gotovo svim gore navedenim faktorima, inflacija se dugo zadržavala.
Promjena inflacije u Bjelorusiji od 90-ih do 2017
Nakon raspada Sovjetskog Saveza, Bjelorusija je, kao i druge zemlje, doživjela tešku fazu pada proizvodnje. Ustvari, bila je to nova neovisna zemlja s praktično propadnutim industrijama i gospodarstvom. Zbog devastacije i decentralizacije moći nastao je manjak robe, dok je količina novca u slobodnom prometu rasla. Sve je to dovelo do hiperinflacije. Dakle, 1993. godine ona je iznosila 1990%. Možemo reći da se novac deprecirao ne po danu, već po satu.
Nove su vlasti pokušale stabilizirati situaciju, pokušajem i pogreškama, ovladavajući upravljanjem zemljom. Već 1995. bilo je moguće postići stopu inflacije od 245%. To je bio veliki uspjeh za Narodnu banku i vladu. Nakon toga, inflacija u Bjelorusiji nastavila je opadati. Krajem prvog desetljeća 21. stoljeća iznosio je 9, 9%. Tada je 2011. godine izbila kriza, a vodstvo zemlje bilo je prisiljeno poduzeti nepopularne mjere i devalvirati valutu zemlje. U samo nekoliko mjeseci dolar se udvostručio. Realne plaće u dolarima pale, banke su dobivale upute za ograničavanje prodaje stranih valuta. Inflacija je na kraju godine iznosila 108%.
