Anglizmi prisutni u modernim ruskim (i drugim) jezicima svojom prisutnošću potvrđuju da, bez obzira na bogatstvo „velikih i moćnih“, u nekim slučajevima to nije dovoljno. A stvar nije samo u broju fonema sadržanih u prosječnoj frazi. Postoje nijanse koje je potrebno razlikovati. Pored toga, naš poslovni vokabular, zbog povijesnih okolnosti, prilično zaostaje za vremenima. Što je natječaj? Zašto se značenje dugog izraza „povjerenje tvrtka“ lako uklapa u kratko englesko „povjerenje“?
Ime čuvene pjesme Elvis Presley "Ljubi me nježno" u 90-ima šaljivo je prevedeno kao "voli me, nježno". Četiri engleske riječi, ispisane na novčanicama "In God We Trust", i sami Amerikanci tumače, ne bez humora.
Ljudi koji se boje Boga
Svi koji znaju malo engleskog ili, u ekstremnim slučajevima, naoružani rječnikom, mogu razumjeti značenje ove fraze. Ne vrijedi koristiti elektronički "prevoditelj", može dati nešto potpuno nečitljivo, poput "U Boga se uzdamo". Sadržaj je velikim dijelom razumljiv. Izraz "pouzdanje u vjeru" izražava se izrazom "U Boga kojem vjerujemo". Prijevod biblijske fraze „Mi vjerujemo u Boga“ najbliži je duhom i jezično. Vjerovati na engleski - to vjerovati. "Vjerovati" znači vjerovati (drugim osjetilima, brinuti se, zaštititi), a prema crkvi, vjerovati. Ispis takvog slogana za novac bio je zaista dobra ideja. Gledajući zarađene novčiće ili novčanice, vjerna i poštena osoba trebala bi osjećati zadovoljstvo i smirenost, a zločinac ili primatelj mita, primajući nepravedan plijen, mogu osjetiti kajanje. Ako je, naravno, ima.
Priča …
1864. prvi je novac ukrašen ovim motom. „U Boga kojem vjerujemo“ je redak iz teksta američke himne iz 1814. godine, a njegov izgled na platnom sredstvu trebao je potvrditi primat kršćanskih vrijednosti u domaćoj i vanjskoj državnoj politici mlade zemlje Novog svijeta. Kako je bilo moguće realizirati ovaj uzvišeni cilj, pitanje je složeno i dvosmisleno, kao i odgovori na njega, ali sama namjera svakako zaslužuje poštovanje. Za numizmatičare se prvi američki metalni novac visoko cijeni, neke su kopije vrlo skupe, ponekad i deseci tisuća dolara.
… i modernost
Tradicija se nastavila, iako je imala protivnike. Činjenica je da u Americi, osim vjernika, postoje i ateisti koji ne žele svaki dan čitati spominjanje Boga (to im smeta), ali nisu poslušali njihovo mišljenje.
Posljednji put tužbu o zakonitosti korištenja izraza „U Boga u kojeg vjerujemo“ kao državnog atributa razmatrao je Vrhovni sud SAD-a 1977. Odluka je donesena konzervativnom: ostavite sve kako jest.
U 2013. godini, nakon duge pauze, u optjecaj je puštena nova novčanica s dva dolara. Izdavatelj je bila banka Atlante. Ukupno je tiskano gotovo 45 milijuna primjeraka. Novac novog uzorka, naravno, krasi isti moto: "U Boga u koga vjerujemo".
