Bertrand Russell je jednom rekao da je znanost ono što znate, a filozofija ta da vi ne znate. Ogromnost i privremena nematerijalnost predmeta mogu učiniti ovaj poseban oblik spoznaje svijeta nedostupnim početnicima. Mnogi jednostavno ne znaju odakle započeti studij filozofije. Popis literature pružene u ovom članku pružit će dobar početak i podršku u daljnjem upoznavanju s ovim oblikom znanja.
Platon. "Pet dijaloga"
Alfred Whitehead je slavno rekao da je sva zapadnjačka filozofija jedna velika fusnota do Platona. Ovo je više nego malo pretjerivanje, a ipak, da biste znali svijet, morate pročitati djelo najpoznatijeg Sokrata. Zato je knjiga „Pet dijaloga“ uvrštena na popis literature o filozofiji.
Platon je napisao izvrsne primjere proze, pokazujući sav svoj zahvat i razumijevanje ove mudrosti u pet dijelova. Važno je napomenuti da je knjiga "Pet dijaloga" uvrštena na popis literature o filozofiji koju više puta koriste studenti širom svijeta:
- Eutifron je i danas vrijedan argument da se moral ne može zaključiti od bogova, bez obzira postoje li ili ne.
- Izvinjenje uključuje Sokratovu odbranu na sudu, gdje je bio optužen za zloću i korupciju atenske mladeži i u kojem je osuđen na smrt.
- Crito je dijalog u kojem Sokrat istražuje koncept pravde i nudi ranu verziju teorije društvenih ugovora.
- Meno je sjajan primjer sokratske metode usmjerene na istraživanje ideja vrline kako bi se dobila poznata definicija znanja kao opravdano istinsko vjerovanje.
- Fedo - posljednji dio Platonove knjige koji čitatelju predstavlja posljednje trenutke Sokratova života, gdje filozof govori o duši i zagrobnom životu.
„Pet dijaloga“ najbolja je filozofska literatura na popisu, koja nam pokazuje primjer dobrog pisanja i izvanrednog razumijevanja svijeta poznatog učitelja i njegovog učenika.
David Chalmers. Svjesni um
Još jedna fascinantna knjiga s popisa literature o filozofiji. "Svijest uma" može biti prosvjetljenje za početnike, jer Chalmers pokriva sve glavne misli misli - od indukcionizma do falsificiranja, od Kuhnove ideje paradigme prelazi na Feyerabendov metodološki anarhizam, na kasnije rasprave poput realizma nasuprot antirealizmu ili ideje da se znanost ponaša (ili se barem treba ponašati) poput Bayesovog algoritma.
Roger Penrose. "Novi kraljev um"
Filozofija najbolje reagira na intelektualne izazove koji proizlaze iz drugih područja i područja, kao što su fizika, psihologija ili politika. Često se oni koji su suočeni s ovim oblikom spoznaje o svijetu zbunjeni aspektom matematike i strukturom svijeta na kemijskoj i fizičkoj razini [. I puno prije prvog upoznavanja filozofije.
Penrose je povratak autorima koji su dovoljno poštovali svoje učitelje da ispravno objasne stvari. Kad Roger spominje složene brojeve, kvantnu mehaniku, Turingovi strojevi, on ne samo da provodi ruku kroz njihove tajne, već prestaje prolaziti kroz detalje koristeći jednadžbe. Po potrebi, Penrose koristi slike, metafore i jednostavan jezik za razumijevanje.
Većina njegovih mogućih pozitivnih pretpostavki, koja imaju kvantnu gravitaciju koja omogućuje ljudskom umu da nadmaši Gödelovu teoremu, prema većini znanstvenika prilično su glupi. Ali njegovo je stvarno postignuće to što autor prenosi čitatelja koliko je duboko tajanstvena priroda. Zbog toga je knjiga "Novi kraljev um" uvrštena na popis literature o filozofiji. Znanost i ovaj oblik poznavanja svijeta, prema Penroseu, uvijek idu uporedo.
Albert Camus. "Stranger"
Glavni način uranjanja prstiju u filozofiju je čitanje biografija povijesnih ličnosti koji su kroz nekoliko desetaka stoljeća uspjeli napredovati malo dalje od prosječne osobe. No postoji još jedna sjajna metoda uranjanja - pročitajte lijepo napisanu knjigu Alberta Camusa „Stranac“.
U romanu se govori o apsurdu, smrtnosti i priznanju da "u životu nema ljubavi bez očaja", postavljenom pod zasljepljujućim alžirskim suncem.
Platon. „Blagdan”
I opet, Platon, autor sljedećeg remek-djela iz tih vremena, koje smo već uvrstili na popis literature o filozofiji. Priče ispričane na Simpoziju (Blagdan) objašnjavaju već ovdje izražene misli. Platonovu knjigu možemo usporediti samo s drugim njegovim djelom, Republika.
Autor je vjerovao da je onaj koji traži mudrost i filozofiju svijeta onaj čije je srce svjesno tih stvari, a što bi se u drugim slučajevima moglo zanemariti. To je onaj koji je uvjeren u svoje postupke; čiji savjeti mogu otkriti i najsloženije kuglice; koji se noću budi kad traži prave putove; tko nadilazi ono što je učinio jučer; tko je mudriji od mudraca; koji pita za savjet i vidi kako se drugi obraćaju njemu za pomoć.
Zanimljiva činjenica. Te su se misli počele pojavljivati mnogo prije rođenja Sokrata i Platona, naime u Drevnom Egiptu, tijekom XII dinastije.
